Oduvijek sam vjerovala da sam prosječna, neprimjetna, bez posebnog dara. Godinama sam slušala majčine riječi da umjetnost nije za nas, da su snovi za one koji imaju vremena i novca, a mi to nemamo. Sve se promijenilo onog dana kada sam pronašla stari kist u djedovoj šupi i prvi put osjetila da pripadam sebi.
Svekrvina odluka da nas izbaci iz stana mjesec dana nakon svadbe slomila mi je srce i povjerenje. Dok je moj muž Marko šutio, ja sam se borila s osjećajem izdaje, bespomoćnosti i vlastitim snovima. Ovo je priča o tome kako sam, suočena s tradicijom i očekivanjima, pronašla snagu da se izborim za sebe.
Oduvijek sam sanjala o velikoj obitelji i toplom domu, ali stvarnost me dočekala s raspadnutom kućom i sinom koji me svakodnevno dovodi do ruba snaga. Kroz borbu s vlastitim očekivanjima, suprugovom šutnjom i neprestanom brigom za sina, polako sam gubila sebe. Ovo je priča o tome kako su moji snovi postali borba za preživljavanje, ali i o tračku nade koji još uvijek tinja u meni.
Moja supruga Ivana naslijedila je bogatstvo, ali umjesto ulaganja u stanove ili dionice, odlučila je otvoriti mačji kafić u Sarajevu. Naša svakodnevica pretvorila se u borbu između njezinih snova i moje zabrinutosti za sigurnost naše obitelji. Dok gledam kako se njezina vizija suočava s preprekama, pitam se jesam li ja taj koji koči sreću ili je ona ta koja riskira previše.
Odrasla sam sanjajući savršen dom i poslušnu djecu, ali život mi je dao staru kuću punu problema i kćerku koja nikad ne prestaje postavljati pitanja. Kroz borbu s vlagom, kreditima i nesanicom, naučila sam voljeti ono što imam, a ne ono što sam zamišljala. Ovo je priča o tome kako sam pronašla sreću u neočekivanom.
