Probudio sam se u bolničkoj sobi bez ruku, slomljen i izgubljen, ali s troje djece koja su me trebala. Kroz bol, očaj i sram, pronašao sam snagu u ljubavi svoje obitelji i naučio ponovno živjeti. Ovo je priča o tome kako sam iz pepela tragedije izgradio novi život i pronašao smisao tamo gdje ga nisam očekivao.
U trenutku kad sam izgubila posao i osjećala se izdano od najbližih, vjera mi je postala jedina nada. Kroz molitvu i razgovore s Bogom pronašla sam snagu da oprostim i krenem dalje. Ova priča je moj iskreni put kroz očaj, izdaju i ponovno rođenje.
Već na pragu sam osjetila da nešto nije u redu: vrata su bila odškrinuta, a unutra su se čuli nepoznati glasovi. Kad sam ušla, shvatila sam da su to ljudi iz moje prošlosti, a prava izdaja tek je tada počela. Ovo je moja priča o obiteljskim lažima, gubitku doma i snazi koju sam pronašla kad su mi svi okrenuli leđa.
Moje ime je Lana i izbačena sam s maturalne večeri jer sam nosila cvjetnu haljinu koja nije odgovarala strogim pravilima škole. U suzama sam nazvala svoju najbolju prijateljicu, osjećajući se izdano i posramljeno, ali sam snagu pronašla na neočekivanom mjestu – proslavi kod svoje rođakinje. Ova noć me naučila koliko je važno ostati vjeran sebi, čak i kad te društvo odbacuje.
Moja priča počinje u trenutku kada sam, izmučena i bijesna, izgubila svaku nadu da ću izdržati brigu o teško bolesnoj majci. Kroz sukobe s ocem i sestrama, te vlastite unutarnje borbe, pronašla sam snagu u molitvi, iako sam joj se godinama opirala. Danas se pitam: jesam li ja pronašla vjeru ili je vjera pronašla mene?
Moja priča počinje u trenutku kada je moj brat Ivan doživio tešku prometnu nesreću. U trenucima straha i neizvjesnosti, jedino što mi je preostalo bila je vjera i molitva. Kroz suze, svađe u obitelji i vlastite sumnje, pronašla sam snagu koju nisam znala da imam.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti trenutak kad je mama zaboravila moje ime. U toj tišini, dok su se sjećanja gasila, molitva je postala naša jedina nada. Ovo je priča o tome kako smo kroz vjeru i zajedništvo pronašli snagu kad su uspomene nestajale.
Moje ime je Ivana i ovo je priča o tome kako sam, suočena s rastavom roditelja i vlastitim gubitkom nade, pronašla snagu u vjeri i molitvi. Kroz suze, ljutnju i sumnju, naučila sam da ponekad odgovori dolaze tek kad se prepustimo Božjoj volji. Ova priča je moj put kroz tamu do svjetla, i poziv svima koji se osjećaju izgubljeno da ne odustaju.
U trenutku kad su se moji roditelji razvodili, morala sam birati između njih dvoje. Kroz suze i molitve, pronašla sam snagu da donesem odluku koja mi je promijenila život. Ova priča govori o vjeri, obitelji i oprostu.
Moja priča počinje onog dana kad me otac izbacio iz kuće zbog moje odluke da slijedim svoj put vjere. Kroz suze, molitve i samoću, pronašla sam snagu u Bogu i zajednici koja me prihvatila. Danas, gledajući unatrag, pitam se jesam li mogla oprostiti ranije – i što znači prava obitelj.
U trenutku kad sam čula pucanj u haustoru, znala sam da se moj život zauvijek mijenja. Ova priča vodi vas kroz moju borbu s obiteljskim nesuglasicama, gubitkom i pronalaskom snage u prijateljstvu s Eminom, dok zajedno preživljavamo zimu opsade. Na kraju se pitam: što nas zapravo čini hrabrima – borba protiv vanjskih neprijatelja ili onih unutar naših zidova?
Moja priča počinje u trenutku kad sam mislila da više nemam snage. Obiteljske svađe, neimaština i osjećaj da sam sama lomili su me iz dana u dan, ali vjera i molitva postali su moj oslonac. Kroz borbu sam naučila što znači istinski vjerovati i kako Bog može pronaći put i kad ga mi ne vidimo.
