Oduvijek sam vjerovala da sam prosječna, neprimjetna, bez posebnog dara. Godinama sam slušala majčine riječi da umjetnost nije za nas, da su snovi za one koji imaju vremena i novca, a mi to nemamo. Sve se promijenilo onog dana kada sam pronašla stari kist u djedovoj šupi i prvi put osjetila da pripadam sebi.