Ovo je priča o meni, Lejli, koja nakon očeve smrti mora odlučiti hoće li prodati naš stari obiteljski dom u selu kraj Travnika. Dok se borim s tugom, obiteljskim sukobima i vlastitim strahovima, istovremeno nosim novo životno poglavlje pod srcem. Između prošlosti i budućnosti, učim što znači oprostiti i krenuti dalje.
Nikada nisam mislila da će jedan stari dječji kočar izazvati toliki razdor među nama. Kada me sestra zamolila da ga dam njezinoj kćeri, morala sam birati između uspomena na sina i obiteljske solidarnosti. Još uvijek se pitam jesam li postupila ispravno ili sam zauvijek izgubila dio svoje obitelji.
Ja sam Anka, baka iz sela blizu Sarajeva, i ova priča je o mojoj borbi s usamljenošću, obiteljskim nesporazumima i traženju smisla u starosti. Nakon što mi unuk Amar izgovori rečenicu koja mi slomi srce, preispitujem odnose s djecom i unucima, ali i vlastitu vrijednost. Kroz svakodnevne sukobe, sjećanja na prošlost i tračak nade, pokušavam pronaći mir u svijetu koji se mijenja brže nego što mogu pratiti.
Na dan svoje svadbe, dok sam nervozno namještala veo, baka Mara, moja prabaka, iznenadila me molbom da bude dio svadbenog zbora. Njezin zahtjev otvorio je stare rane u našoj obitelji, ali i donio neočekivanu toplinu i pomirenje. Kroz suze, smijeh i sjećanja, shvatila sam što znači prava obiteljska ljubav.
Nisam ni slutila da će jedno obično proljetno čišćenje garaže otvoriti stare rane i dovesti moj brak s Damirom do ruba. Dok smo prebirali po kutijama punim uspomena, otkrila sam tajne koje su godinama tiho trunule među nama. Ovo je priča o tome kako su neizgovorene riječi i prošlost koju nismo preboljeli zamalo uništili našu obitelj.
Sjedim u čekaonici kod kardiologa kad mi prilazi nepoznat čovjek i pita me za davnu ljetnu avanturu u kampu na Plitvicama, prepoznajući me po maloj ožiljku iz djetinjstva. Taj susret budi uspomene na bolnu obiteljsku tajnu i gubitak koji me prati cijeli život. Kroz razgovor s neznancem, suočavam se s prošlošću, pitanjima oprosta i vlastitim strahovima.
Nakon iznenadne smrti mog djeda Franje, osjećao sam se izgubljeno i slomljeno. Mama mi je, videći moju tugu, poklonila nešto posebno – stari diktafon s djedovim glasom. Taj trenutak promijenio je sve, ali i otvorio stare rane u našoj obitelji.
Moje ime je Lejla i nikada neću zaboraviti posljednji pogled koji sam razmijenila s bratom Emirom na obali Une. Tog dana, obična dječja igra pretvorila se u tragediju koja je zauvijek promijenila našu porodicu. Ova priča je moj pokušaj da pronađem smisao u boli i podijelim s vama ono što me još uvijek proganja – Emirove posljednje riječi.
Četrdeset godina živim u istom stanu u Sarajevu, gdje sam odgojila sina i izgubila muža. Sada me sin, Adnan, moli da prodam sve i preselim kod njega u Zagreb, ali svaki kutak ovog stana čuva uspomene. Moja priča je borba između prošlosti i sadašnjosti, ljubavi, gubitka i straha od novog početka.
Na pedesetu godišnjicu braka, oblačim svoju vjenčanicu i gledam Ivana kako sjedi za stolom, ne sluteći što ga čeka. U tom trenutku, sjećanja na našu mladost, rat, siromaštvo i sve prepreke koje smo zajedno prebrodili naviru poput bujice. Ova večer nije samo slavlje ljubavi, već i podsjetnik na sve ono što smo izgubili i pronašli jedno u drugome.
Naslijedila sam zapušteni vrt od strica, a brat Ivan i ja nismo mogli pronaći zajednički jezik. Kroz svađe, suze i stare obiteljske tajne, naučili smo što znači zajedništvo i koliko vrijedi naslijeđe koje nam je ostavljeno. Na kraju, vrt je postao više od zemlje – postao je simbol naše obnove.
Moja priča počinje prodajom djedovine u srcu Bosne, što je pokrenulo lavinu obiteljskih sukoba i neizrečenih rana. Godinama kasnije, moj sin Filip pokušava vratiti ono što smo izgubili, ali time otvara stare rane i izaziva nove podjele među rodbinom. Kroz suze, ljutnju i nadu, pitam se: može li se ikada vratiti ono što je jednom izgubljeno?
