Naizgled sitna prevara kolege Amara oko plaćanja ručka u tvornici u Sarajevu natjerala me da preispitam vlastitu naivnost i povjerenje prema ljudima. Kroz unutarnju borbu i razgovore s kolegama, suočio sam se s razočaranjem, ali i naučio koliko je teško, ali nužno, postaviti granice. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje prestaje prijateljstvo, a počinje iskorištavanje.
Jedne obične večeri, dok sam mislila da mi je najveći problem što nemam više kave, na vrata mog stana pokucala je nepoznata porodica tvrdeći da je to njihov dom. Ta noć me natjerala da preispitam granice povjerenja, sigurnosti i vlastite otvorenosti prema drugima. I danas se pitam gdje završava gostoprimstvo, a počinje potreba da zaštitim svoj svijet.
Ja sam Anka, baka iz sela blizu Sarajeva, i ova priča je o mojoj borbi s usamljenošću, obiteljskim nesporazumima i traženju smisla u starosti. Nakon što mi unuk Amar izgovori rečenicu koja mi slomi srce, preispitujem odnose s djecom i unucima, ali i vlastitu vrijednost. Kroz svakodnevne sukobe, sjećanja na prošlost i tračak nade, pokušavam pronaći mir u svijetu koji se mijenja brže nego što mogu pratiti.
Imala sam devetnaest godina kad sam se udala za Dinu, vjerujući da će ljubav biti dovoljna. Život sa svekrvom i mužem u malom stanu u Sarajevu pretvorio se u svakodnevnu borbu, a jedan razgovor za stolom promijenio je sve. Na kraju sam morala birati između sebe i tuđih očekivanja.
Moje ime je Lejla. Odrasla sam u Sarajevu, boreći se s rijetkom bolešću i još težom šutnjom u vlastitoj obitelji. Ovo je priča o tome kako sam naučila tražiti svjetlo kad ga nitko drugi nije vidio.
Jedne obične večeri, dok sam rezala svježi kruh u našoj maloj kuhinji, moj svijet se srušio pod težinom tišine između mene i moga muža Amira. Miris kruha miješao se s gorčinom neizgovorenih riječi, a shvatila sam da kompromisi koje svakodnevno pravim možda nisu vrijedni cijene koju plaćam. Ova priča je o ljubavi, obitelji i hrabrosti da izgovorimo ono što nas boli.
Zovem se Lejla i danas vam pišem iz srca, jer sam prošla kroz pakao obiteljskih svađa, siromaštva i samoće. Sve što sam mislila da je važno, izgubila sam, ali sam pronašla sebe. Ovo je priča o tome kako sam skupila snagu da se borim za svoje snove, čak i kad su mi svi okrenuli leđa.
Zovem se Amela Hadžić i ovo je priča o tome kako sam se borila za svoju kćerku Lejlu, dok su mi svi govorili da odustanem. Nakon teškog poroda i borbe s depresijom, suočila sam se s osudom porodice i društva. Ipak, ljubav prema djetetu dala mi je snagu da nastavim, iako sam često bila na rubu.
Jedne olujne noći, dok sam sama sjedila u svom iznajmljenom stanu u Sarajevu, na vrata su mi pokucali nepoznati ljudi tražeći da ih pustim unutra. Njihova priča o nevolji i potrebi za smještajem pokrenula je lavinu sumnji, straha i suosjećanja u meni. Ova priča je moj pokušaj da pronađem ravnotežu između ljudskosti i vlastite sigurnosti, dok se suočavam s pritiscima okoline i vlastitom savješću.
Ova je priča o meni, Lejli, ženi iz Sarajeva koju je muž napustio dok sam bila pred porodom. Tri godine kasnije, vratio se na vrata, moleći za oprost. U ovoj ispovijesti otkrivam bol, snagu i dilemu oprosta, dok se suočavam s prošlošću i budućnošću svoje porodice.
Moje ime je Ivana i živim u Sarajevu sa suprugom Damirom. Oduvijek sam imala napet odnos sa svojom svekrvom, Nadom, ženom koja je istovremeno topla i stroga, puna ljubavi ali i zamjeranja. Jedan običan dan i šalica kave pokrenuli su lavinu događaja koja je zauvijek promijenila našu obitelj.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti trenutak kad su mi rekli da oba moja sina, blizanci, imaju rijetku srčanu manu. Od euforije zbog rođenja do očaja i borbe za svaki njihov dah, naša obitelj prošla je kroz pakao i nazad. Ovo je priča o ljubavi, strahu i nadi koja nikada ne umire.
