Živim u staroj zgradi u Sarajevu, gdje sam godinama hranila susjedino dijete jer je ona često radila ili bila odsutna. U početku sam to radila iz suosjećanja, ali sada osjećam kako me iskorištava i ne znam kako joj reći da više ne mogu bez da narušim naš odnos. Svaki dan osjećam sve veći pritisak i pitam se gdje je granica između pomoći i naivnosti.
Zovem se Mirela i majka sam troje djece. Zbog svojih tetovaža svakodnevno se suočavam s predrasudama, od zabrane ulaska u školu moje djece do odbijanja na razgovorima za posao. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i prihvaćanjem u društvu koje još uvijek teško prašta različitost.
Moj sin Emir i snaha Sanela su se razveli, a njihov sin Adnan ostao je između dvije vatre. Kroz vlastite pogreške i nemoć, pokušavam pronaći način da zaštitim unuka dok gledam kako se obiteljski odnosi urušavaju. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i podrškom, ali i pitanje: gdje je granica između ljubavi i miješanja u tuđe živote?
Godine 2016. suočila sam se s najtežom borbom svog života – borbom za vlastiti bubreg. Kada sam već izgubila nadu, pojavio se nepoznati čovjek, Gabrijel, koji je ponudio da mi spasi život. Naša veza prerasla je granice zahvalnosti, ali sudbina nam nije dopustila sretan završetak.
Kao tinejdžer u Sarajevu kasnih 1950-ih, svoju prvu plaću dao sam majci iz ljubavi, vjerujući da činim ispravnu stvar. Šezdeset i dvije godine kasnije, pronašao sam taj novac skriven u staroj kutiji, zajedno s pismom koje nikad nije otvorila. Otkriće me natjeralo da preispitam sve što sam mislio da znam o našoj obitelji i o sebi.
Moja svakodnevica u Sarajevu bila je mirna dok nisam otvorila vrata kćerki i zetu. Umjesto zahvalnosti, doživjela sam poniženje i gubitak vlastitog dostojanstva. Sada se pitam gdje sam pogriješila i ima li majčinska ljubav granice.
Nakon što sam otišla u mirovinu, osjećala sam se izgubljeno i nepotrebno. Cijeli život sam radila kao knjižničarka, a sada su me tišina i praznina svakog jutra gušile. Kroz sukobe s obitelji i potragu za novim smislom, naučila sam da vrijednost čovjeka ne određuje dob, već srce i volja da se bori za svoje mjesto pod suncem.
Te noći, dok je kiša lupala po prozorima našeg stana u Sarajevu, otkrila sam da me muž vara. Slomljena, ali odlučna, prošla sam kroz pakao samoće, srama i obiteljskih sukoba, tražeći smisao i snagu da nastavim dalje. Danas se pitam: je li izdaja uvijek kraj ili može biti početak nečeg novog?
Ja sam Mira, majka troje djece iz Sarajeva, koja je cijeli život posvetila porodici. Sada, kad su djeca odrasla i otišla svojim putem, ostala sam sama u stanu, pokušavajući shvatiti tko sam bez njih. Ovo je priča o ljubavi, samoći i bolnom traženju sebe.
Ovo je priča o meni, Jasmini, majci iz Sarajeva, koja je morala donijeti najtežu odluku u životu – zamoliti svoje dvije kćeri, Lejlu i Amru, da napuste naš dom. Kroz suze, krivnju i beskrajnu ljubav, suočavam se s posljedicama te odluke i pitanjem jesam li ih time zauvijek izgubila. Ovo je ispovijest o obiteljskim sukobima, generacijskim jazovima i boli koju samo majka može razumjeti.
Moje ime je Viktorija i živim u Sarajevu. Oduvijek sam bila ponosna na svog sina, ali prema kćerki sam osjećala samo razočaranje i ljutnju. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i zašto mi se život vratio kao bumerang.
Od prvog dana kad smo Adnan i ja kupili kuću u predgrađu Sarajeva, sanjali smo o vlastitoj vikendici s malom saunom. Ali naša porodica, uvijek spremna na besplatne užitke, pretvorila je naš dom u javni dom. Nakon godina iskorištavanja, odlučili smo im pokazati gdje su granice.
