Moj muž, Adnan, iznenada je počeo donositi cvijeće kući. U početku sam bila dirnuta, ali ubrzo sam shvatila da iza tog gesta stoji nešto mnogo mračnije. Ova priča je o sumnji, boli i hrabrosti da pogledam istini u oči.
Zovem se Ljiljana i živim sama u Sarajevu. Moja djeca me zovu svaki dan, ali osjećam da iza njihovih riječi nema topline, već samo interes za ono što ću im jednog dana ostaviti. Na svoj rođendan, dok čekam hoće li doći, preispitujem cijeli svoj život i odnos s njima.
Sve je eksplodiralo jedne večeri kad je muževljeva porodica tražila da prodam svoj stan zbog dugova njegovog brata. Prvi put u životu odlučila sam reći NE i boriti se za ono što je moje. Ovo je priča o hrabrosti, granicama i tome kako sam naučila cijeniti samu sebe.
Zovem se Zofija i cijeli život sam posvetila svojoj porodici. Kada sam otkrila da moj unuk Amar odbija uzeti kredit jer računa na moju kuću nakon moje smrti, srce mi se slomilo. Sada se pitam je li porodica još uvijek mjesto ljubavi ili je postala samo računica.
Godinama sam radila dva posla i odricala se svega kako bih ostvarila san o vlastitoj kući. Kada sam napokon uselila u svoj dom, na vratima se pojavio moj bivši muž s molbom koja je prijetila da mi sve oduzme. Ovo je priča o izdaji, snazi i borbi za ono što mi pripada.
Zovem se Lejla, imam trideset i jednu godinu i živim sa mužem Adnanom i našom četverogodišnjom kćerkom Eminom u malom stanu na Grbavici. Svakodnevno se borim s pritiskom koji mi stvara svekrva, gospođa Fikreta, koja dolazi gotovo svaki dan pod izgovorom pomoći, ali zapravo mi samo otežava život. Ovo je priča o mom pokušaju da pronađem sebe između očekivanja porodice, ljubavi prema djetetu i želje da budem dovoljno dobra – sebi i drugima.
Zovem se Samira i nakon smrti mog supruga, preselila sam kod kćeri Lejle u Sarajevo. Umjesto topline i bliskosti, dočekala me hladnoća i osjećaj da sam višak u vlastitoj porodici. Ovo je priča o tome kako sam shvatila da čovjek može biti stranac čak i među najbližima.
Jednog kišnog petka, nakon mjeseci tišine, moj sin Dario i unuk Amar stajali su pred mojim vratima. Suočio sam se sa svojom tvrdoglavošću, starim ranama i nadom da ću dobiti drugu šansu. Ovo je priča o tome kako sam naučio da je ljubav jača od ponosa.
Moje ime je Elizabeta i nikada neću zaboraviti dan kada sam morala stati uz svoju kćer, protiv vlastite obitelji. Ta odluka me zauvijek promijenila i još uvijek se pitam jesam li bila dobra majka ili sam izdala svoje korijene. Ovo je priča o ljubavi, boli i izborima koji nas obilježe za cijeli život.
Izbačen iz vlastitog doma nakon očeve smrti, proveo sam godine na ulici boreći se za goli opstanak. Majčina izdaja i hladnoća Sarajeva oblikovali su me, ali tajanstveni očev nasljedstvo dalo mi je novu šansu. Vratio sam se, ne samo po krov nad glavom, već i po dostojanstvo koje mi je bilo oduzeto.
Godinama sam radio u Njemačkoj da bih izgradio kuću iz snova u Sarajevu. Kad smo se konačno uselili, supruga Mirela nije htjela pustiti moje roditelje da žive s nama, iako su sve dali za mene. Ostao sam rastrgan između ljubavi prema ženi i dužnosti prema roditeljima, pitajući se gdje je nestala toplina doma za koji sam se toliko borio.
Moja kćerka Lejla završila je u bolnici jedne olujne noći, a supruga Amira nestala bez traga. U bolničkim hodnicima otkrio sam istinu koja je promijenila sve što sam znao o svojoj porodici. Danas shvaćam da porodica nije samo krv, već i hrabrost da ostaneš kad je najteže.
