Na rođendan svoje kćeri shvatila sam da nisam poželjna. Kao samohrana majka u Zagrebu, suočavam se s boli udaljenosti, obiteljskim sukobima i vječnom potragom za bliskošću. Ovo je moja priča o gubitku, nadi i pitanju je li ljubav ikada dovoljna.
Nikada nisam mislila da ću postati majka sama, ali život me je iznenadio. Kada su moji blizanci došli na svet, radost je bila ogromna, ali senka tajne iz prošlosti počela je da se nadvija nad našom srećom. Kroz borbu sa nepoznatim pretnjama i porodičnim lažima, otkrila sam snagu za koju nisam znala da postoji u meni.
Zovem se Amira i nakon što me muž ostavio zbog druge žene, ostala sam sama s našim trogodišnjim sinom. Svakodnevno se borim s osjećajem krivnje, nepravde i poniženja dok gledam sina kako odrasta u dvije kuće, a ja pokušavam sačuvati dostojanstvo pred bivšim mužem i njegovom novom ženom. U toj borbi tražim smisao i pitam se gdje prestaje dužnost majke, a počinje moje pravo na mir.
Ostala sam udovica s troje djece, a majka mi, jedina kojoj sam vjerovala, odbija mi pomoći. Svakodnevno se borim s poslom, nepravdom i usamljenošću, dok pokušavam svojoj djeci pružiti barem malo sigurnosti. Svaku noć se pitam – ima li nade za nas koje društvo zaboravlja?
Moja kćerka Marta ima 38 godina i još uvijek je sama, ali silno želi dijete. Njena odluka da postane majka bez partnera izazvala je u meni buru emocija, strahova i sumnji. Ovo je priča o našim teškim razgovorima, obiteljskim sukobima i mom pokušaju da shvatim i prihvatim njene izbore.
Moje ime je Snježana i ovo je priča o tome kako sam, kao majka, morala donijeti najtežu odluku u životu – zamoliti svoje dvije odrasle kćeri da napuste naš dom. Jedna od njih je trudna, a druga već ima malo dijete, a između nas su se ispreplele stare zamjerke, neizgovorene riječi i svakodnevne borbe. Ova priča je o ljubavi, boli i granicama koje majka mora postaviti, čak i kad joj srce puca.
Ova je priča o meni, Lejli, ženi iz Sarajeva koju je muž napustio dok sam bila pred porodom. Tri godine kasnije, vratio se na vrata, moleći za oprost. U ovoj ispovijesti otkrivam bol, snagu i dilemu oprosta, dok se suočavam s prošlošću i budućnošću svoje porodice.
Zovem se Ana. Nakon što me muž napustio i slučajno sam čula razgovor u tramvaju, počela sam preispitivati cijeli svoj život i vrijednost. Ovo je priča o mojoj borbi s osjećajem nevidljivosti, obiteljskim sukobima i potrazi za vlastitim identitetom.
Moje ime je Ivana i razapeta sam između brige za svoju malu kćer i starog očuha, Stjepana, koji živi sam u trošnoj kući na selu. Kad sam mu predložila dom za starije, njegov slom me proganjao noćima. Ovo je priča o ljubavi, krivnji i pitanjima na koja ni sama nemam odgovore.
Odrasla sam kao samohrana majka, boreći se za svog sina Ivana nakon što nas je muž napustio. Kad se Ivan razveo, pozvala sam njegovu bivšu ženu Anu i unuke da žive sa mnom, vjerujući da činim ispravnu stvar. Danas, dok gledam kako se moj sin udaljava, pitam se jesam li izgubila njega pokušavajući spasiti sve ostale.
Te noći, dok je moj muž Adnan odlazio pod izgovorom da ide roditeljima jer se ne osjeća dobro, ostala sam sama s našom djecom. Njegova odsutnost pretvorila se u nešto mnogo dublje i bolnije, a ja sam te noći izgubila ne samo njega, nego i dio sebe. Ovo je priča o izdaji, borbi za dostojanstvo i snazi koju sam pronašla kad sam mislila da je sve izgubljeno.
Moje ime je Natalija i ovo je priča o tome kako sam, nakon što me muž napustio odmah poslije rođenja naše kćeri, ostala sama u borbi za njenu sreću. Svaki dan bio je nova borba protiv umora, osude okoline i vlastitih sumnji, dok sam pokušavala biti i otac i majka maloj Emi. Najteže je bilo kad mi je Ema, s devet godina, rekla da smo stranci – tada sam shvatila koliko su naši ožiljci duboki.
