Nakon dvadeset godina braka s Ivanom, moj svijet se srušio kad je otišao. Kroz bol, izdaju i samoću, pronašla sam snagu da ponovno izgradim svoj život, ali brak više nije bio opcija za mene. Moja kćerka Lana često se šali da se bojim ponovno obući bijelu haljinu, ali istina je mnogo dublja.
Moje ime je Lana i imam 21 godinu. Odrasla sam u Sarajevu, u porodici koja je naizgled bila obična, ali iza zatvorenih vrata krila je bol, tišinu i zanemarivanje. Ova priča je moj pokušaj da shvatim zašto su oni koji su me trebali najviše voljeti, bili izvor moje najveće tuge.
U trenutku kada sam se suočio s pritiskom društva da se ponovno oženim, odlučio sam podijeliti svoju priču s prijateljem. Razgovor o ljubavi, godinama i osobnim izborima otkrio je duboke emocije i unutarnje sukobe. Moja odluka da ostanem sam izazvala je mnoga pitanja i razmišljanja.
Na mirno poslijepodne u zajedničkom centru, susrela sam Izabelu, staricu čija priča izaziva uvriježene percepcije o obitelji, samoći i ispunjenju. Njena naracija nudi dirljivu perspektivu o životnim složenostima i zabludama oko ideje da djeca mogu spriječiti samoću u starosti. Izabela nas vodi kroz svoj život, otkrivajući duboke emocije i unutarnje borbe.
