Jedne kišne sarajevske večeri, dok majka po tko zna koji put pita zašto još uvijek nisam udana, shvatila sam koliko sam godina provela ugađajući drugima. Ova priča je moj pokušaj da se oslobodim uloge ‘korisne’ žene i pronađem sebe izvan tuđih očekivanja. Možda nije dovoljno biti samo praktična – možda svi želimo da nas netko vidi onakvima kakvi zaista jesmo.
Godinama sam radio u Njemačkoj, sanjajući dan kad ću svojoj djeci omogućiti bolji život. Kupio sam im stanove u Zagrebu i Sarajevu, ali sada, kad sam se vratio, osjećam se kao stranac u njihovim životima. Pokušavam pronaći smisao i odgovor na pitanje gdje sam pogriješio.
Nakon što sam rodila našu kćerku Lanu, moj muž Dario me zamolio da odem kod svojih roditelja jer mu je ‘potrebna pauza’. Ostala sam sama s novorođenčetom i osjećajem potpune nemoći, pitajući se gdje sam pogriješila. Ovo je moja ispovijest o samoći, sramu i borbi da pronađem vlastitu vrijednost u braku koji se raspada.
Zovem se Zvonimir, imam 54 godine i nakon razvoda odlučio sam živjeti sam, iako me svi oko mene nagovaraju da pronađem novu ženu. Kroz razgovore s prijateljem Edinom i svakodnevne susrete s obitelji, suočavam se s pritiscima društva i vlastitim strahovima. Ovo je priča o izboru samoće, boli prošlosti i traženju mira u svijetu koji ne razumije.
Moj svijet se raspao kad me Marek napustio nakon 25 godina braka. Kroz bol, izdaju i samoću, pronašla sam snagu da ponovno vjerujem u sebe i ljude oko sebe. Nisam ni slutila da će mi srce ponovno zadrhtati zbog nekoga tko je cijelo vrijeme bio tu, skriven iza svakodnevnih pozdrava i prijateljskih osmijeha.
Zovem se Lejla i danas vam pišem iz srca, jer sam prošla kroz pakao obiteljskih svađa, siromaštva i samoće. Sve što sam mislila da je važno, izgubila sam, ali sam pronašla sebe. Ovo je priča o tome kako sam skupila snagu da se borim za svoje snove, čak i kad su mi svi okrenuli leđa.
Stajala sam na pragu dok je moj muž, Zoran, iznosio posljednju kutiju iz naše garaže. Nakon trideset godina braka i majčinstva ostala sam sama, prisiljena suočiti se s prazninom i vlastitim strahovima. Ovo je priča o boli, izdaji, ali i o hrabrosti da ponovno pronađem smisao kad mi se činilo da je sve izgubljeno.
Moje ime je Jasmina i mislila sam da imam sve pod kontrolom, dok moj sin Adnan nije teško obolio. Umjesto podrške, naišla sam na zid šutnje i nerazumijevanja, čak i među najbližima. Ovo je moja priča o samoći, borbi i pitanjima koja postavljam svima koji su ikada okrenuli glavu od tuđe boli.
Moje ime je Ivana i nekad sam vjerovala da imam sve – ljubav, podršku i sigurnost. No, kad je moj sin Luka teško obolio, svi su se od mene okrenuli, a riječi najbližih zarezale su dublje od svake boli. Ova priča je moj vapaj, ali i pitanje: gdje nestaje suosjećanje kad nam je najpotrebnije?
Na dan kada sam trebala odlučiti hoću li ostati uz Edina ili otići, našla sam se suočena s njegovom obitelji, osjećajući se kao strankinja u vlastitom životu. Promatrajući njegov odnos s bivšom suprugom i djecom, shvatila sam koliko su granice između ljubavi, odgovornosti i istine tanke. Ovo je moja priča o tome kako sam pokušala pronaći sreću, rastrgana između tuđih očekivanja i vlastitih snova.
Ostala sam sama nakon što su mi djeca otišla svojim putem, a svakodnevicu mi je ispunila tišina i praznina. Neočekivano, susjedica Azra postala mi je najveća podrška, dok su me vlastita djeca zaboravila. Kroz ovu priču proživljavam tugu, ponos, ali i zahvalnost prema onima koji su tu kada je najpotrebnije.
Moj svijet se srušio kad je moj muž, nakon 30 godina zajedničkog života, tiho zatvorio vrata za sobom. Bez svađe, bez suza, samo jedno rečenica koja mi je odzvanjala u glavi. Ovo je priča o boli, samoći i pokušaju da pronađem sebe u praznom stanu i još praznijem srcu.
