Naša odluka da gradimo kuću na obiteljskoj zemlji pretvorila se u izvor nesporazuma i pritiska. Svi oko nas, posebno rodbina, uvjereni su da to radimo zbog njihove djece, a ne zbog sebe. Svaki dan osjećam kako se naši snovi lome pod težinom tuđih očekivanja i neizgovorenih želja.
Nakon što smo se preselili iz Zagreba u Split, vjerovali smo da ćemo napokon pronaći mir. Međutim, neočekivani upadi rodbine iz Bosne i Hrvatske pretvorili su naš novi dom u stalni hostel. Tek kad sam naučila reći ‘ne’, shvatila sam koliko je važno postaviti granice – i koliko je to teško kad su u pitanju naši najbliži.
Moja priča počinje jedne obične večeri kad je moj rođak Dario, s kojim sam odrasla kao s bratom, prešao granicu pristojnosti. Njegovo ponašanje natjeralo me da preispitam granice obitelji, ljubavi i poštovanja. Ova večera je bila prekretnica nakon koje ništa više nije bilo isto.
Ovo je priča o meni, Ivani, ženi iz Sarajeva koja je nakon smrti roditelja, brata i bake naslijedila nekoliko nekretnina. Umjesto mira i sigurnosti, nasljedstvo je donijelo nemir, pohlepu i sukobe među rodbinom. Kroz svakodnevne borbe s rođacima koji moje kuće doživljavaju kao svoje, suočavam se s pitanjem: što zapravo znači dom kad ga svi žele, ali nitko ne poštuje?
