Godinama sam u tišini podnosila nepravdu u vlastitom domu, dok je moj suprug Ivan vjerovao da je njegova uloga završena s povratkom s posla. Kada sam odlučila prestati biti nevidljiva i pustila da tišina govori umjesto mene, naš brak se suočio s istinom koju smo oboje izbjegavali. Ovo je priča o mojoj borbi za ravnopravnost, ljubav i poštovanje.
U ovoj priči opisujem trenutak kada sam, iscrpljena i neprepoznata, zatražila od muža da mi plati za svakodnevnu brigu o našoj kćeri. Ova odluka izazvala je pravu buru u našem domu, otvorila stare rane i natjerala nas da preispitamo što znači ravnopravnost i poštovanje u obitelji. Kroz emotivne dijaloge i unutarnje borbe, suočavamo se s pitanjem: je li neplaćeni rad majki zaista nevidljiv?
Jedne obične večeri, dok sam gledala kako moj muž Ivan opet ignorira sve što radim za našu obitelj, odlučila sam da više neću šutjeti. Ta večera, koja je trebala biti samo još jedna u nizu, postala je prekretnica za naš brak i moj život. Nikada nisam mislila da će obična svađa oko kuhanja izvući na površinu sve ono što smo godinama gurali pod tepih.
Zovem se Ivana i nikada nisam mislila da će podjela kućnih poslova uništiti moju porodicu. Moja svekrva, gospođa Kovačević, jasno mi je dala do znanja da njen sin Dario nije rođen da pere suđe i usisava. Ovo je priča o borbi za ravnopravnost, nerazumijevanju i boli koju donosi sukob između ljubavi i tradicionalnih očekivanja.
Moje ime je Ivana i nikad nisam mislila da će običan poklon za moju majku pokrenuti lavinu svađa u našem domu. Moj muž Dario godinama je upravljao našim financijama, ali kad sam se vratila na posao, poželjela sam sudjelovati u odlukama – i tu su počeli problemi. Ova priča je o borbi za ravnopravnost, povjerenje i o tome koliko nas male svakodnevne stvari mogu udaljiti ili zbližiti.
Godinama sam sama nosila teret kućanskih obaveza, dok je moj suprug Ivan mislio da je dovoljno što radi i donosi novac. Kada sam odlučila prestati raditi sve sama, nadajući se da će shvatiti koliko toga previđa, naš brak se našao pred zidom. Ono što je počelo kao tihi protest, završilo je bolnim suočavanjem s istinom o nama.
Zovem se Ivana i godinama sam nosila teret obitelji na svojim leđima, dok je moj muž Dario mislio da je dovoljno samo biti prisutan. Jednog dana, na Trgu bana Jelačića, ulični svirač me javno prozvao i natjerao Darija da preuzme dio tereta. Taj trenutak pokrenuo je lavinu promjena u našem domu, ali i u meni samoj.
