Sjedila sam u hitnoj službi u Zagrebu dok su ljudi koje sam voljela objašnjavali liječniku da ne može vjerovati svemu što kažem. Godinama sam pokušavala dokazati da moja sjećanja, strah i bol nisu kvar koji treba utišati, nego poruka koju netko mora čuti. Na kraju sam morala odlučiti je li važnije da se svi slože oko činjenica ili da ja više ne izgubim sebe.