Moje ime je Jelena i ovo je priča o tome kako je preseljenje iz Beograda u Niš razdvojilo moju porodicu. Suočila sam se s nemogućim izborom između muža i roditelja, prošlosti i budućnosti, sigurnosti i nepoznatog. Ovo je priča o ljubavi, tvrdoglavosti, strahu i hrabrosti da kažem ‘ne’ kada svi očekuju da ćutim.
Moje ime je Ivana i mislila sam da će preseljenje u Split biti ostvarenje svih mojih snova. Umjesto toga, naš dom je postao utočište za rodbinu, a ja sam se izgubila između tuđih očekivanja i vlastitih potreba. Tek kad sam naučila reći ‘ne’, vratila sam svoj život i dostojanstvo.
Preseljenje iz Tuzle u Split trebalo je biti novi početak za mene i moju porodicu. Umjesto toga, naš stan postao je stalno utočište za rodbinu, a ja sam se borila između želje da pomognem i potrebe za vlastitim mirom. Tek kad sam skupila hrabrost postaviti granice, shvatila sam koliko je teško reći ‘ne’ najbližima.
Nakon što smo se preselili u kuću kraj Balatona, vjerovala sam da počinje novo, mirno poglavlje našeg života. No, obiteljski pritisci i neprestani dolasci rodbine pretvorili su naš san u svakodnevnu borbu. Ovo je priča o tome kako sam, nakon godina šutnje, napokon naučila reći ‘ne’ – i sebi vratila život.
Nakon preseljenja iz Tuzle u Zadar, moj suprug i ja sanjali smo o miru i novom početku. Umjesto toga, naš dom pretvorio se u stalno odmaralište za rodbinu koja nije poznavala granice. Tek kad sam skupila snagu reći ‘ne’, shvatila sam koliko je teško postaviti granice najbližima – ali i koliko je to nužno.
Moja kćerka Ivana me godinama nagovarala da se preselim kod nje i njene obitelji u Zagreb, uvjeravajući me da će mi biti bolje nego sama u našem starom stanu u Sarajevu. Kad sam napokon pristala, suočila sam se s hladnoćom, nerazumijevanjem i osjećajem da sam višak. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje je nestala toplina doma i što zapravo znači biti potreban.
Moja priča počinje kad smo suprug Dario i ja napokon ostvarili san i preselili se u Split. Umjesto mira i sreće, naš dom je postao hotel za rodbinu, a ja sam se izgubila između tuđih očekivanja i vlastitih potreba. Tek kad sam naučila reći ‘ne’, vratila sam svoj život i dostojanstvo.
Preselili smo se na more kako bismo izgradili novi život, ali dolazak moje svekrve unio je nemir i sumnje u naš brak. Kroz svakodnevne sukobe i neizgovorene riječi, suočavala sam se s osjećajem nepripadanja i borila za svoje mjesto u obitelji. Ova priča je moj pokušaj da pronađem snagu i odgovor na pitanje: gdje je granica između poštovanja i samopoštovanja?
Nakon što smo se preselili iz Zagreba u Split, vjerovali smo da ćemo napokon pronaći mir. Međutim, neočekivani upadi rodbine iz Bosne i Hrvatske pretvorili su naš novi dom u stalni hostel. Tek kad sam naučila reći ‘ne’, shvatila sam koliko je važno postaviti granice – i koliko je to teško kad su u pitanju naši najbliži.
Od prvog trenutka znala sam da ovo preseljenje nije samo promjena adrese. Suprug Ivan me stavio pred gotov čin, a ja sam, rastrgana između sebe i djece, morala odlučiti što mi je važnije. Ovo je priča o boli, izdaji i pitanjima koja još uvijek odzvanjaju u meni.
Moje ime je Sanja i nakon preseljenja iz Sarajeva u Zagreb, moj odnos s djecom se raspao. U ovoj priči otkrivam bolne trenutke, nesporazume i vlastite pogreške koje su dovele do udaljavanja, te pokušavam pronaći put natrag do njihove ljubavi. Ovo je priča o majčinskoj krivnji, nadi i borbi za ponovno povezivanje.
Moja svekrva, gospođa Ljiljana, odlučila je prodati svoj dvosobni stan i kupiti garsonijeru i vikendicu, a nas preseliti u njezinu malu garsonijeru. Moj muž Ivan i ja pokušavali smo je odgovoriti od te ideje, ali njezina tvrdoglavost i osjećaj da ima pravo odlučivati o našim životima doveli su nas do ruba. Ova priča je o granicama, obiteljskim odnosima i borbi za vlastiti mir.
