Moje ime je Gianna i majka sam dječaka s Downovim sindromom. Kada je nepoznati čovjek na igralištu uvrijedio mog sina, odlučila sam mu napisati pismo koje je potreslo cijelo naše naselje. Ovo je priča o boli, hrabrosti i nadi da će ljudi naučiti gledati srcem, a ne predrasudama.
Na dan svog vjenčanja, dok sjedim u invalidskim kolicima na obali Jadrana, prisjećam se trenutka koji mi je zauvijek promijenio život. Ovo je priča o mojoj borbi s predrasudama, obiteljskim sukobima i snazi ljubavi koja je nadjačala sve prepreke. Između ponosa i straha, pitam se jesam li dovoljno jaka za novi početak.
Godinama sam posluživala starog Franja u našoj sarajevskoj kafani, ne znajući ništa o njegovoj prošlosti. Kad je iznenada nestao, krenula sam tragom njegovih navika i otkrila priču o usamljenosti, predrasudama i tihoj boli koju je nosio. Ova priča me naučila da iza svake šutnje stoji cijeli svijet koji često ne želimo ili ne znamo vidjeti.
Ovo je priča o mojoj borbi između ljubavi prema ženi koju sam izabrao i lojalnosti prema roditeljima. Suočio sam se s odbacivanjem, predrasudama i gubitkom, ali sam kroz sve to naučio što znači biti svoj čovjek. Moja odluka me je koštala mira i porodice, ali mi je donijela i snagu da budem ono što jesam.
Na svom prvom danu u novoj školi, osjećao sam se izgubljeno i sam, dok nisam ugledao Lejlu kako plače na klupi. Pristupio sam joj, ne znajući da će taj susret promijeniti ne samo naše živote, nego i cijelu školu. Ovo je priča o hrabrosti, empatiji i borbi protiv predrasuda u društvu koje često okreće glavu od tuđe boli.
Na dan svog vjenčanja, dok sunce zalazi nad Jadranom, sjedim u invalidskim kolicima i čekam da izgovorim sudbonosno ‘da’ svom Adnanu. U meni se miješaju ponos, strah i sjećanja na trenutak koji mi je promijenio život. Ovo je priča o borbi protiv predrasuda, obiteljskoj boli i snazi ljubavi koja ruši sve granice.
Prvog dana u novoj školi, dok sam stajao sam na hodniku, čuo sam tihi jecaj iz učionice. Približio sam se i ugledao Lejlu, uplakanu i povučenu, dok su drugi prolazili pored nje kao da ne postoji. Nisam mogao ostati ravnodušan, i taj trenutak promijenio je ne samo naš odnos, nego i cijelu školu.
Moje ime je Ana i ovo je priča o tome kako sam, nakon što me vlastita obitelj odbacila zbog mojih izbora, pronašla snagu u sebi i naučila da nitko ne može uzeti moje dostojanstvo. Kroz borbu s predrasudama, siromaštvom i vlastitim strahovima, otkrila sam što znači istinski poštovati sebe. Ovo je moj put kroz tamu do samopoštovanja.
Sve je počelo jednim telefonskim pozivom koji mi je slomio srce. Moj sin Ivan i njegova supruga Lejla bore se s novcem, a ja sam daleko, nemoćna da im pomognem. Suočavam se s vlastitim predrasudama i osjećajem krivnje dok odbijam čuvati unuka, bojeći se da će Lejla zarađivati više od Ivana.
Na svom prvom danu u novoj školi, osjećao sam se izgubljeno i sam. Tada sam ugledao Lejlu kako plače sama na klupi, i nešto u meni natjeralo me da joj priđem. Taj trenutak promijenio je ne samo nas dvoje, nego i cijelu našu školu.
Moje ime je Ivana i trudna sam s dečkom koji odbija brak, dok njegova majka podržava njegovu odluku. Njegov otac pokušava stati na moju stranu, ali obiteljske tenzije i predrasude prijete da unište sve snove koje sam imala o zajedničkoj budućnosti. Ovo je priča o borbi za dostojanstvo, ljubav i mjesto pod suncem u društvu koje još uvijek ne prašta lako.
Ovo je moja priča, priča žene koja je sama odgajala sina u Sarajevu nakon što nas je muž napustio. Kada mi je sin Filip rekao da želi oženiti Lejlu, samohranu majku, moj strah i ponos nadvladali su ljubav prema njemu. Danas, s tugom i kajanjem, pitam se jesam li svojim postupcima uništila njegovu sreću.
