U trenutku kada je sin Filip, bijesan i razočaran, pitao zašto nema sarme na stolu, shvatila sam koliko su se stvari promijenile otkako su djeca otišla. Moj muž Dario i ja ostali smo sami u stanu u Novom Zagrebu, pokušavajući pronaći smisao u svakodnevici bez buke i kaosa na koje smo navikli. Ova priča je o praznini, nesporazumima i pokušaju da pronađemo novi smisao u životu nakon što djeca odu.
U ovoj priči, proživljavam bolan trenutak kad shvatim da me moja djeca više ne trebaju kao prije. Kroz sukobe, tišinu i vlastite sumnje, pokušavam pronaći novi smisao u životu sa suprugom. Ovo je priča o praznini, ali i o tračku nade koji se rađa kad se suočimo s istinom.
U šezdesetoj godini, moj suprug Zoran i ja suočavamo se s prazninom koju su ostavila naša odrasla djeca. Njihov odlazak iz našeg doma otkrio je pukotine u našem braku i natjerao nas da preispitamo vlastite identitete. Dok pokušavamo pronaći smisao u svakodnevici bez njih, pitam se jesmo li zaista spremni na život u kojem više nismo ničiji oslonac.
U trenutku kad sam čula da mi sin govori: ‘Mama, ne moraš više dolaziti svaki vikend’, srce mi se slomilo. Moj muž i ja, nakon 60 godina života, osjećamo se izgubljeno i nepotrebno. Ovo je priča o boli, traženju smisla i pokušaju da pronađemo sebe kad nas djeca više ne trebaju.
Nakon što su naša djeca otišla svojim putem, kuća je odjednom postala prevelika, a tišina preglasna. Suprug i ja morali smo pronaći novi smisao i naučiti kako ponovno biti ‘mi’, a ne samo roditelji. Kroz suze, svađe i sitne radosti, otkrili smo da i u jesen života može procvjetati nešto novo.
