Zovem se Ivana i nakon razvoda ostala sam sama sa sinom Damirom. Kada sam napokon pronašla ljubav, Damir je učinio sve da mi je oduzme. Danas se borim s oprostom i pitanjem imam li pravo na vlastitu sreću.
Ovo je priča o meni, Jasmini, majci iz Sarajeva, koja je morala donijeti najtežu odluku u životu – zamoliti svoje dvije kćeri, Lejlu i Amru, da napuste naš dom. Kroz suze, krivnju i beskrajnu ljubav, suočavam se s posljedicama te odluke i pitanjem jesam li ih time zauvijek izgubila. Ovo je ispovijest o obiteljskim sukobima, generacijskim jazovima i boli koju samo majka može razumjeti.
Sve je počelo jednim telefonskim pozivom koji mi je slomio srce. Moja svekrva, žena koja mi je bila poput druge majke, odlučila je da želi ponovno pronaći sreću, ali moj muž nije mogao podnijeti tu pomisao. Između lojalnosti, očekivanja i vlastite želje za slobodom, našla sam se rastrgana između dvije vatre.
Moje ime je Ljubica i uskoro punim sedamdeset godina, ali umjesto radosti, osjećam samo prazninu jer me moj sin Ivan izbjegava zbog svoje supruge. U ovom pismu otvaram srce, preispitujem vlastite greške i tražim savjet kako vratiti sina u svoj život. Moja priča je vapaj svima koji su osjetili bol udaljenosti u vlastitoj obitelji.
Tri mjeseca nisam razgovarala s majkom. Moj muž Adnan me svakodnevno nagovara da joj se javim, ali srce mi je puno gorčine i straha. Ova priča je moj pokušaj da pronađem put natrag do nje – ili barem do sebe.
Pronašla sam majčinu oporuku i shvatila da me izostavila iz svega, dok je sestri ostavila cijelu kuću i štednju. Od tog trenutka, naš odnos više nije bio isti, a oprost mi je postao nedostižan. Iako sada znam da nije htjela da me povrijedi, osjećaj izdaje ne prestaje.
Jedne večeri čula sam sina kako predlaže da me smjesti u dom i traži da mu prepišem kuću. To me slomilo, ali natjeralo da preispitam sve što sam žrtvovala za njega. Sada se pitam gdje sam pogriješila i ima li još nade za naš odnos.
U trenutku kad sam spakirala kofere i zatvorila vrata iza sebe, znala sam da više nema povratka. Moja porodica nije mogla shvatiti zašto žena mojih godina želi sve ostaviti i početi iznova, ali srce mi je govorilo da moram. Ovo je priča o hrabrosti, boli, i potrazi za vlastitom srećom, čak i kad svi oko tebe misle da griješiš.
Jedne olujne noći, moja prijateljica Lejla i njena djeca stajali su pred mojim vratima, tražeći spas od nasilja koje su ostavili iza sebe. Suprug Dario, kojeg sam voljela, odbio ih je pustiti unutra, a ja sam se našla rastrgana između lojalnosti prema porodici i vlastite savjesti. Ta noć zauvijek je promijenila našu sudbinu i natjerala me da preispitam što znači biti čovjek.
Moje ime je Lejla i nikada nisam vjerovala da će jedna obična večera promijeniti sve u mom životu. Zaljubila sam se u Darija, mladića iz Zagreba čiji je djed bio poznat po ratnim zločinima u Drugom svjetskom ratu, a moja porodica iz Sarajeva, koja je preživjela opsadu, nikako nije mogla prihvatiti tu vezu. Rastrgana između ljubavi i porodičnih rana, borila sam se da pronađem svoje mjesto u svijetu koji još uvijek nije zaboravio prošlost.
Nakon što se moja svekrva uselila kod nas, naš život se okrenuo naglavačke. Njena posljednja želja dovela je do sukoba i razotkrila stare rane u našoj porodici. Ostala sam pred izborom koji me proganja do danas.
