Moje ime je Lejla i oduvijek sam osjećala da sam nevidljiva u vlastitoj kući. Majka je uvijek bila nježnija prema mom mlađem bratu Harisu, a ja sam s vremenom počela osjećati gorčinu i tugu. Sada, kad mi je baka ponudila utočište, pitam se jesam li ja ta koja griješi ili je ljubav zaista nešto što se mora zaslužiti.
Moje ime je Lejla i oduvijek su govorili da imam oči svoje bake, ali i njenu dušu. Ova priča vodi vas kroz moje djetinjstvo u Sarajevu, gdje sam, kao dijete s ozbiljnim pogledom, nosila teret porodičnih tajni i tuge. Kroz sukobe, ljubav i gubitke, otkrivam što znači biti dijete koje prerano odraste.
Stižem na selo kod svekrve Dragice, noseći umor i strepnju zbog stare porodične rane koja nikada nije zacijelila. Iza toplog dočeka kriju se neizgovorene riječi, napetost i prošlost koju ni vrijeme ni udaljenost nisu izbrisali. Ova posjeta postaje prekretnica – otvara stare rane, ali i pruža priliku za oproštaj i novi početak.
Moje ime je Milica i mislila sam da sam pronašla sreću s Markom. Dok smo planirali zajednički život, otkrila sam da on i njegova majka kriju veliku tajnu – prodaju stana iza mojih leđa. Ova izdaja me natjerala da preispitam povjerenje, porodicu i vlastitu vrijednost.
Moja starija kćerka, Ivana, priznala mi je da se cijeli život osjećala manje vrijednom od svoje sestre i brata. Njene riječi su me pogodile kao grom iz vedra neba i natjerale me da preispitam svaki trenutak svog majčinstva. Ovo je priča o boli, nesporazumima i mojoj borbi da ponovo izgradim mostove ljubavi u našoj porodici.
Oduvijek sam osjećala da sam za svoju majku samo teret, a ne dijete koje voli. Sada, kad je starija i treba moju pomoć, očekuje da zaboravim sve što je bilo, kao da nikad nije povrijedila moje srce. Pitanje oprosta i priznanja boli postaje moj svakodnevni teret.
Moje ime je Ljiljana i već mjesecima osjećam kako mi se porodica raspada pred očima. Sve je počelo jednim običnim vikendom, kad sam zamolila snahu Jasminu da mi pomogne oko čišćenja, a završilo je tišinom, povrijeđenim ponosom i rijetkim viđanjima unuka. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i ima li nade za nas.
U nedjeljno jutro, noseći punu torbu hrane i ljubavi, došla sam do stana svog sina, ali on mi nije otvorio vrata. Cijeli život sam mu bila podrška, žrtvovala sam se i trudila da mu ništa ne fali, a sada osjećam samo hladnoću i prazninu. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i zašto ljubav ponekad nije dovoljna.
Odrasla sam kao samohrana majka, boreći se za svog sina Ivana nakon što nas je muž napustio. Kad se Ivan razveo, pozvala sam njegovu bivšu ženu Anu i unuke da žive sa mnom, vjerujući da činim ispravnu stvar. Danas, dok gledam kako se moj sin udaljava, pitam se jesam li izgubila njega pokušavajući spasiti sve ostale.
Dan kada me svekrva ponizila pred cijelom porodicom bio je trenutak kada sam shvatila koliko je teško biti prihvaćen u tuđoj kući. Odrasla sam u toplini i poštovanju, ali brak s Damirom me bacio u vrtlog neizrečenih pravila, očekivanja i boli. Ovo je priča o borbi za vlastiti identitet i sreću u porodici koja me nikad nije do kraja prihvatila.
Ovo je priča o meni, Anki, majci iz Sarajeva koja se bori s osjećajem gubitka vlastitog sina, jer on sve češće staje na stranu svoje supruge Lejle. Kroz svakodnevne nesuglasice, obiteljske ručkove i tihe suze, pokušavam pronaći svoje mjesto u njihovom životu. Moja priča je vapaj svima koji su se ikada osjećali odbačeno u vlastitoj obitelji.
Svekrvina odluka da nas izbaci iz stana mjesec dana nakon svadbe slomila mi je srce i povjerenje. Dok je moj muž Marko šutio, ja sam se borila s osjećajem izdaje, bespomoćnosti i vlastitim snovima. Ovo je priča o tome kako sam, suočena s tradicijom i očekivanjima, pronašla snagu da se izborim za sebe.
