Moje ime je Milica i život mi se preokrenuo kada se moja svekrva Ljubica doselila kod nas. Svakodnevno sam se borila između osjećaja dužnosti prema porodici i vlastite potrebe za slobodom, dok je moj brak s Ivanom visio o koncu. Ovo je priča o tihoj borbi, žrtvi i pitanjima koja mnoge žene u Hrvatskoj i Bosni nose u sebi, ali rijetko izgovore naglas.
Zovem se Emina i rođena sam slijepa u sarajevskoj obitelji gdje je ugled bio važniji od ljubavi. Otac me, da bi se riješio ‘tereta’, udaje za prosjaka Mehmeda, ali ono što slijedi mijenja živote svih nas. Ovo je priča o boli, sramu, nadi i snazi koja se rađa tamo gdje je nitko ne očekuje.
Ja sam Fadila, baka iz Sarajeva, i živim za svog unuka Tarika. Otkako se moja kćerka Lejla udala za Adnana, svaki put kad on dođe kući, ja moram nestati, kao da ne postojim. Ovo je priča o boli, nepravdi i borbi jedne bake za ljubav prema svom unuku.
Na vrelom ljetnom suncu, dok miješam beton za kuću svoje punice, osjećam kako se u meni gomila gorčina. Moja supruga Ivana i kćerka Lana već dugo osjećaju da nismo jednako voljeni u ovoj porodici, a sada, dok gledam kako sve svoje vrijeme i snagu ulažem u tuđe zidove, pitam se tko će izgraditi naš dom. Ova priča je moj vapaj za pravdom, ali i tiha nada da će netko napokon čuti glas onih koji uvijek ostaju u sjeni.
Moje ime je Ivana i odrasla sam u Sarajevu, u obitelji gdje su očekivanja bila veća od planina koje nas okružuju. Kroz godine borbe s ljubomorom prema sestri i stalnim pritiscima roditelja, pronašla sam mir tek kad sam se okrenula vjeri i molitvi. Ova priča je moj put od očaja do unutarnjeg mira, ispričan kroz suze, svađe i tihe molitve.
Imam 29 godina i svake godine slavim dva rođendana: jedan kad sam rođena, drugi kad me sestra spasila iz požara. Moj život je obilježen zahvalnošću, ali i sjenama prošlosti koje su se vratile kad me šurjak iznenada pozvao na razgovor. Ova priča je o povjerenju, obiteljskim tajnama i hrabrosti da se suočimo s onim što nas najviše boli.
Moje ime je Ivana i cijeli život sam bila oslonac svojoj obitelji. Dok su mama i sestra birale lakši put, ja sam se žrtvovala, ali sada, kad mi se pruža prilika za vlastitu sreću, pitam se imam li pravo napokon izabrati sebe. Ovo je priča o ljubavi, boli i granicama žrtve.
Moje ime je Viktorija i živim u Sarajevu. Oduvijek sam bila ponosna na svog sina, ali prema kćerki sam osjećala samo razočaranje i ljutnju. Ovo je priča o tome kako su moje odluke i osjećaji prema djeci oblikovali našu porodicu i mene samu.
Moja kćerka Lejla imala je 12 godina kad sam otišla raditi u Austriju. Vjerovala sam da činim pravu stvar za našu budućnost, ali danas, kad je gledam, osjećam težinu njenog pogleda i zid koji nas dijeli. Ovo je priča o odlasku, žrtvi i boli koju nosi svaka majka koja ostavlja dijete zbog kruha.
Moja priča počinje jedne obične večeri kad je moj rođak Dario, s kojim sam odrasla kao s bratom, prešao granicu pristojnosti. Njegovo ponašanje natjeralo me da preispitam granice obitelji, ljubavi i poštovanja. Ova večera je bila prekretnica nakon koje ništa više nije bilo isto.
Jednog jutra, dok sam spremala doručak, ćerka me je zamolila da čuvam njenog sina dok je ona u bolnici. Nisam ni slutila da će tih nekoliko dana otkriti porodične tajne koje su mi promenile pogled na sopstvenu porodicu. Sada se pitam da li sam zaista poznavala svoju ćerku i gde smo kao porodica pogrešili.
Moja svekrva je nenajavljeno došla, a ja je nisam ponudila čajem. Njen odlazak i muževljeva reakcija otvorili su stare rane i natjerali me da preispitam naš brak i vlastite granice. Ovo je priča o očekivanjima, tišini i onome što ostaje neizrečeno među nama.
