Zovem se Ivana i već godinama osjećam kako me svekrva gura na rub porodice. Dok mojoj zaovi daje novac i podršku, meni šalje samo ostatke i prezir. Svaki dan tražim snagu da zaštitim svoju porodicu, a da ne izgubim mir u vlastitom domu.
Moje ime je Vesna i nekad sam bila najbolja prijateljica svojoj kćerki, a danas sam joj samo broj u mobitelu. Svaki poziv s njezine strane budi u meni nadu, ali i strah – jer znam da me zove samo kad joj nešto treba. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo se izgubile i ima li još nade za nas.
Moje ime je Iva i odrasla sam u Sarajevu, u sjeni majčine brige koja je često prelazila granicu ljubavi i postajala teret. Ova priča vodi vas kroz našu najtežu svađu, moj bijeg od kuće i put prema pomirenju, gdje sam napokon pronašla svoj glas, a mama naučila pustiti. Sve što sam željela bilo je da me vidi kao odraslu osobu, a ne dijete koje treba stalnu zaštitu.
Moja svakodnevica se promijenila onog dana kad sam mamu dovela u svoj stan u Sarajevu. Između osjećaja dužnosti i vlastite iscrpljenosti, borim se s krivnjom, nerazumijevanjem porodice i vlastitim granicama. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i podrškom, ali i pokušaj da pronađem smisao u svemu što proživljavam.
Zovem se Marija i već deset godina sam udata za Edina, najstarijeg sina svoje svekrve Nore. Oduvijek sam osjećala da me ne prihvaća, ali kad je Nora iznenada oboljela i ostala prikovana za krevet, morala sam preuzeti njenu ulogu domaćice. Ta večera, koju sam pripremila umjesto nje, zauvijek je promijenila naš odnos i natjerala me da preispitam što zapravo znači biti dio porodice.
Moje ime je Ivana i vjerovala sam da je naša porodica neraskidiva, dok nisam otkrila šokantnu tajnu svoje zaove Sanje. Njena lažna trudnoća razotkrila je pukotine u našim odnosima, a mene stavila pred nemoguće izbore između istine i lojalnosti. Sada se pitam jesmo li svi mi odgovorni što smo ignorirali očite znakove.
Zovem se Alma i posljednjih sedam godina gledam kako mi sin Adnan postaje stranac. Njegova supruga Mirela me ignorira, a ja se osjećam kao da više ne pripadam njihovom životu. Svaki pokušaj da im se približim završava još većom samoćom i tugom.
Zovem se Jasmina, imam 65 godina i samo jednu kćerku, Lejlu. Odrasla sam u Sarajevu, a Lejlu sam podizala sama nakon što nas je muž napustio. Danas me optužuje da gušim njen život, ali ja osjećam samo prazninu koju ne znam ispuniti.
Moje ime je Ivana i živim u Sarajevu sa suprugom Damirom i našom kćerkom Lanom. Od kada smo se vjenčali, njegova majka, gospođa Mira, neprestano pokušava pomoći, ali njena pomoć često prelazi granicu i stvara mi osjećaj da gubim kontrolu nad vlastitim životom. Ova priča je o borbi za granice, razumijevanje i pronalaženje svog glasa u tradicionalnoj bosansko-hrvatskoj porodici.
Zovem se Ljiljana, imam 67 godina, i prije dvije godine prodala sam našu veliku kuću u Sarajevu kako bih pomogla svojoj djeci da riješe stambeno pitanje. Danas, dok sjedim sama u malom stanu na Grbavici, osjećam se kao da sam izgubila i dom i mjesto u njihovim životima. Ovo je priča o žrtvi, razočaranju i čežnji za obitelji koja se polako udaljava.
Zovem se Ivana i ovo je priča o jednom ručku koji je promijenio sve. Nakon godina braka, troje djece i bezbroj kompromisa, jedan običan gest mog supruga uzdrmao je sve u što sam vjerovala. Taj trenutak natjerao me da preispitam ne samo svoj brak, već i vlastitu vrijednost kao žena i čovjek.
Od trenutka kad je moja sestrična s porodicom ušla u moj stan, osjećala sam da gubim kontrolu nad vlastitim životom. Mjesecima sam bila zarobljenica tuđih očekivanja, dok nisam skupila hrabrosti postaviti granicu. Ovo je priča o obiteljskim sukobima, usamljenosti i snazi da izaberem sebe.
