Moje ime je Ivana i cijeli život sam bila oslonac svojoj obitelji. Dok su mama i sestra birale lakši put, ja sam se žrtvovala, ali sada, kad mi se pruža prilika za vlastitu sreću, pitam se imam li pravo napokon izabrati sebe. Ovo je priča o ljubavi, boli i granicama žrtve.
Moje ime je Viktorija i živim u Sarajevu. Oduvijek sam bila ponosna na svog sina, ali prema kćerki sam osjećala samo razočaranje i ljutnju. Ovo je priča o tome kako su moje odluke i osjećaji prema djeci oblikovali našu porodicu i mene samu.
Moja kćerka Lejla imala je 12 godina kad sam otišla raditi u Austriju. Vjerovala sam da činim pravu stvar za našu budućnost, ali danas, kad je gledam, osjećam težinu njenog pogleda i zid koji nas dijeli. Ovo je priča o odlasku, žrtvi i boli koju nosi svaka majka koja ostavlja dijete zbog kruha.
Moja priča počinje jedne obične večeri kad je moj rođak Dario, s kojim sam odrasla kao s bratom, prešao granicu pristojnosti. Njegovo ponašanje natjeralo me da preispitam granice obitelji, ljubavi i poštovanja. Ova večera je bila prekretnica nakon koje ništa više nije bilo isto.
Jednog jutra, dok sam spremala doručak, ćerka me je zamolila da čuvam njenog sina dok je ona u bolnici. Nisam ni slutila da će tih nekoliko dana otkriti porodične tajne koje su mi promenile pogled na sopstvenu porodicu. Sada se pitam da li sam zaista poznavala svoju ćerku i gde smo kao porodica pogrešili.
Moja svekrva je nenajavljeno došla, a ja je nisam ponudila čajem. Njen odlazak i muževljeva reakcija otvorili su stare rane i natjerali me da preispitam naš brak i vlastite granice. Ovo je priča o očekivanjima, tišini i onome što ostaje neizrečeno među nama.
Izbačena iz kuće od strane vlastitog oca, prolazim kroz godine samoće, borbe i traženja oprosta. Moja priča je ispunjena tugom, ali i tračkom nade da obitelj, koliko god nas povrijedila, može biti izvor iscjeljenja. Danas se pitam: može li se zaista oprostiti onima koji su nas najviše povrijedili?
Moje ime je Ivana. Ovo je priča o tome kako je moj brak visio o koncu jer je moj muž uvijek birao svoju porodicu umjesto mene i naše djece, o boli izdaje, ali i o snazi koju sam pronašla u vjeri i oprostu. Kroz suze, borbu i vlastitu izgubljenost, naučila sam što znači istinski vjerovati sebi i ponovno se izgraditi.
Moje ime je Vesna i cijeli život sam provela u Sarajevu, u kući s malim vrtom iza kojeg sam gajila povrće. S godinama, zdravlje mi je oslabilo, a odnosi s djecom i unucima postali su sve napetiji jer su posjete sve rjeđe i često uvjetovane novcem. Ova priča je o boli, ljubavi i pitanjima koja ostaju kad obitelj postane stranci.
Moje ime je Lejla i oduvijek sam osjećala da sam nevidljiva u vlastitoj kući. Majka je uvijek bila nježnija prema mom mlađem bratu Harisu, a ja sam s vremenom počela osjećati gorčinu i tugu. Sada, kad mi je baka ponudila utočište, pitam se jesam li ja ta koja griješi ili je ljubav zaista nešto što se mora zaslužiti.
Moje ime je Lejla i oduvijek su govorili da imam oči svoje bake, ali i njenu dušu. Ova priča vodi vas kroz moje djetinjstvo u Sarajevu, gdje sam, kao dijete s ozbiljnim pogledom, nosila teret porodičnih tajni i tuge. Kroz sukobe, ljubav i gubitke, otkrivam što znači biti dijete koje prerano odraste.
Stižem na selo kod svekrve Dragice, noseći umor i strepnju zbog stare porodične rane koja nikada nije zacijelila. Iza toplog dočeka kriju se neizgovorene riječi, napetost i prošlost koju ni vrijeme ni udaljenost nisu izbrisali. Ova posjeta postaje prekretnica – otvara stare rane, ali i pruža priliku za oproštaj i novi početak.
