Moje ime je Amar i cijeli život sam proveo u domu za nezbrinutu djecu, sanjajući o tome da me netko prihvati kao svoga. Nakon što sam bio odbijen od strane jedne obitelji, mislio sam da više nikada neću pronaći svoj dom. Ali onda su se pojavili Sanja i Dario, i moj život se zauvijek promijenio.
Moje ime je Ivana i život mi se preokrenuo u jednom danu. Dok sam ležala u bolnici boreći se s bolešću, muž mi je doveo svoju ljubavnicu u naš stan. Najteže od svega bilo mi je što ni vlastita majka nije stala uz mene.
Moje ime je Ivana i našla sam se rastrgana između dvije žene koje su mi najvažnije u životu – moje majke i moje svekrve. Nakon što sam odlučila brinuti o bolesnoj svekrvi, moj odnos s mamom se potpuno promijenio, a osjećaj krivnje i neshvaćenosti me proganja svakog dana. Ova priča je moj pokušaj da pronađem mir, ali i odgovor na pitanje: kako izabrati između ljubavi i dužnosti?
Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će ljubav prema jednom čovjeku dovesti do tolikih suza u mom domu. Nakon što smo Marko i ja spojili naše obitelji, sukobi između mog sina Davida i Markove kćeri Lejle postali su nepodnošljivi. Odluka da Davida pošaljemo kod mojih roditelja na selo, umjesto da nas zbliži, otvorila je rane koje možda nikada nećemo zaliječiti.
Kao tinejdžer u Sarajevu kasnih 1950-ih, svoju prvu plaću dao sam majci iz ljubavi, vjerujući da činim ispravnu stvar. Šezdeset i dvije godine kasnije, pronašao sam taj novac skriven u staroj kutiji, zajedno s pismom koje nikad nije otvorila. Otkriće me natjeralo da preispitam sve što sam mislio da znam o našoj obitelji i o sebi.
Moje ime je Lejla i zaljubila sam se u Amara preko interneta, vjerujući da je naša ljubav jača od svih prepreka. Naš prvi susret uživo bio je na dan vjenčanja, ali sudbina je imala drugačije planove. Sada se pitam: može li ljubav zaista preživjeti između dva svijeta – virtualnog i stvarnog?
Nikada nisam mislila da će mi vlastita kćerka reći da nisam dobrodošla na njezino vjenčanje. Trideset godina bila sam joj rame za plakanje, najbolja prijateljica, a sada stojim pred vratima njezinog novog života, nepozvana. Ova priča je o boli, ponosu i pitanjima koja ostaju bez odgovora.
Ovo je priča o meni, Jasmini, majci iz Sarajeva, koja je morala donijeti najtežu odluku u životu – zamoliti svoje dvije kćeri, Lejlu i Amru, da napuste naš dom. Kroz suze, krivnju i beskrajnu ljubav, suočavam se s posljedicama te odluke i pitanjem jesam li ih time zauvijek izgubila. Ovo je ispovijest o obiteljskim sukobima, generacijskim jazovima i boli koju samo majka može razumjeti.
Moja priča počinje u trenutku kad sam, rastrgana između svoje majke i bolesne svekrve, morala birati kome ću dati više sebe. Odrasla sam bez oca, uz majku koja je žrtvovala sve za mene, a sada, kad je ona očekivala moju potpunu pažnju, ja sam se našla na drugoj strani grada, brinući o ženi koja mi nije rod. U toj borbi između dužnosti, ljubavi i prošlih rana, otkrila sam koliko su granice srca i obitelji zapravo krhke.
Tri mjeseca nisam razgovarala s majkom. Moj muž Adnan me svakodnevno nagovara da joj se javim, ali srce mi je puno gorčine i straha. Ova priča je moj pokušaj da pronađem put natrag do nje – ili barem do sebe.
Planirala sam odmor kod sina u Zagrebu, ali umjesto opuštanja, dočekala me gomila nereda i osjećaj da sam nevidljiva. Nitko nije rekao hvala, a ja sam se pitala gdje sam pogriješila kao majka. Ova priča je o boli, razočaranju i pitanjima koja ostaju bez odgovora.
Jedne hladne zimske večeri, moja sestrična Mirela pokucala je na vrata, očiju punih suza. Nisam ni slutio da će moje gostoprimstvo pokrenuti lavinu problema i sukoba u mojoj porodici. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje završava ljubav, a počinje potreba za postavljanjem granica.
