Moja priča počinje u trenutku kada me majka, nakon godina šutnje i hladnoće, moli za pomoć. Suočavam se s vlastitim ranama iz djetinjstva i pitanjem mogu li joj oprostiti i pružiti ono što nikada nisam dobila od nje. Kroz sukobe, sjećanja i svakodnevne borbe, tražim odgovor na pitanje gdje završava dužnost, a počinje ljubav.
Sve je počelo običnom molbom, ali odgovor moje majke otvorio je stare rane. Kroz svakodnevne žrtve, nesporazume i jedan događaj koji je sve promijenio, morala sam se suočiti s prošlošću i pronaći snagu za oprost. Ovo je priča o tome kako se moja obitelj raspala, ali i kako smo je polako ponovno gradili.
Moje ime je Lejla i odrasla sam u sjeni očeve čaše i majčine tišine, u stanu na četvrtom spratu sivog bloka u Tuzli. Ova priča je moj pokušaj da shvatim kako sam preživjela godine boli, srama i borbe za ljubav koju sam uvijek tražila, ali rijetko nalazila. Pišem ovo da bih možda pronašla odgovore, ili barem olakšala teret koji nosim.
Moje djetinjstvo obilježila je nasilna tišina, lom stakla i vrisak koji para noć. Odrasla sam u sjeni očeve ruke i majčine šutnje, boreći se da pronađem snagu za oprost. Danas, nakon svega, pitam se – može li se ikada zaboraviti ono što nas je slomilo?
Jednog subotnjeg jutra, dok sam još uvijek pokušavala razbuditi djecu i skuhati kavu, na vratima se pojavio moj brat Dario, kojeg nisam vidjela godinama. Njegov dolazak pokrenuo je lavinu starih rana, neizgovorenih riječi i nesporazuma, koji su moju obitelj doveli do ruba pucanja. Sada, kad je tišina zamijenila svađe, pitam se kako vratiti povjerenje i mir u naš dom.
Moje ime je Snježana i cijeli život sam nesvjesno birala sina Ivana ispred kćeri Maje. Tek kad su mi se djeca udaljila, shvatila sam koliko boli kad te vlastita krv pogleda kao stranca. Danas se pitam ima li povratka nakon što sam izgubila povjerenje vlastite kćeri.
Odrasla sam u Sarajevu, u obitelji gdje su ocjene i uspjeh bili važniji od osmijeha. Nakon godina borbe i odlaska u Zagreb, vratila sam se kući misleći da sam pronašla mir, ali stare rane i obiteljski pritisci ponovno su me sustigli. Sada se pitam je li moguće ikada zaboraviti djetinjstvo koje ti je ukralo radost.
Sve se promijenilo one večeri kad je otac otišao. Ostao sam između majčine boli, sestrine šutnje i vlastite zbunjenosti, pokušavajući shvatiti kako dalje kad se obitelj raspadne preko noći. Ovo je priča o gubitku, ljutnji i traženju novog smisla u svijetu koji više nije isti.
Sve je počelo jednim običnim danom, kad mi je muž Ivan pružio pismo koje je stiglo na moje ime. Nisam ni slutila da će sadržaj tog pisma otvoriti stare rane i pokrenuti lavinu obiteljskih sukoba. Suočena s majčinom zahtjevom za uzdržavanje, morala sam preispitati granice ljubavi, odgovornosti i oprosta.
Moje ime je Lana i cijeli moj život obilježen je razvodom mojih roditelja. Sada, pred vlastito vjenčanje, moram odlučiti hoću li poslušati majku i izbaciti oca iz najvažnijeg dana svog života, ili ću stati uz njega, bez obzira na sve što se dogodilo među njima. Ova odluka razdire moju obitelj i mene samu.
