Bio sam samo prolaznik, ali tog dana na mostu iznad Une, moj život i životi drugih zauvijek su se promijenili. U trenutku sam morao odlučiti hoću li riskirati sve zbog djeteta koje ne poznajem. Ova priča je o hrabrosti, boli, i pitanjima koja me još uvijek proganjaju.
Jedne hladne zimske noći pronašla sam bebu na svom pragu i odlučila ga odgojiti kao vlastitog sina. Godinama sam skrivala istinu, boreći se s osudom okoline i vlastitim strahovima, dok je moj sin, danas uspješan čovjek, tražio odgovore o svom porijeklu. Ova priča je o ljubavi koja nadilazi krv, ali i o boli koju nose tajne.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kada sam morala pustiti ruku svoje dvogodišnje kćeri, Eme. U bolničkoj sobi, okružena sestrama koje su tiho pjevale ‘Ti si moje sunce’, suočila sam se s najtežom odlukom u životu – darovati Emičine organe drugoj djeci. Ova priča je o boli, ljubavi i hrabrosti koju nisam znala da imam.
Moje ime je Mirela i majka sam dvoje djece iz dva braka. Suočila sam se s boli kada sam shvatila da porodične tradicije mog sadašnjeg muža povređuju moju kćer iz prvog braka. Ova priča je moj put kroz osjećaj nemoći, borbu za pravdu i traženje načina da zaštitim oba svoja djeteta.
Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će odnos sa svekrvom, Jasnom, obilježiti moj život. Naša priča počinje s nepovjerenjem i hladnoćom, ali kroz neočekivane izazove pronašle smo put do razumijevanja i zajedničke sreće. Ovo je priča o tome kako su suze i nesporazumi ustupili mjesto smijehu i slavlju.
Sve je počelo jednim običnim danom, kad mi je muž, Ivan, priznao da voli drugu ženu. Umjesto suza, ostala sam nijema, ali unutra sam se raspadala. Kroz tu tišinu i samoću, krenula sam na put samospoznaje koji me odveo u još dublje sjene.
Moje ime je Lejla i nikada neću zaboraviti posljednji pogled koji sam razmijenila s bratom Emirom na obali Une. Tog dana, obična dječja igra pretvorila se u tragediju koja je zauvijek promijenila našu porodicu. Ova priča je moj pokušaj da pronađem smisao u boli i podijelim s vama ono što me još uvijek proganja – Emirove posljednje riječi.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti trenutak kada je moj muž, Dario, bez pitanja doveo svoju majku Ankicu da živi s nama. Naša svakodnevica, već napeta zbog dolaska naše prve kćeri, pretvorila se u bojno polje između očekivanja, tradicije i mojih vlastitih granica. Ova priča je o tome kako jedna odluka može promijeniti cijelu obitelj i natjerati te da preispitaš što znači biti svoj na svome.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kad sam rodila svog sina, a onda ga ostavila u bolnici. Ova priča je moj pokušaj da objasnim zašto sam to učinila, suočena s vlastitim demonima i pritiscima društva. Možda ćete me osuditi, ali možda ćete i razumjeti – jer život nije uvijek crno-bijel.
Moja kćerka Lejla, nekad nježna i brižna, od kada je u braku s Damirom, sve se više udaljava od porodice. Najviše me zaboljelo kad nije došla na godišnjicu smrti svog oca, a uvijek je govorila da joj je on bio oslonac. Sada se pitam jesam li je izgubila zauvijek ili još ima nade da se vrati kući.
Moje ime je Sabina i već godinama živim u sjeni muževe lijenosti. Nekada je Dino bio moj oslonac, ali danas se osjećam kao da sve terete ovog života nosim sama. Ova priča je moj vapaj, ali i poziv svima koji se prepoznaju u mojoj borbi.
Moje srce se steže svaki put kad zazvoni mobitel, jer znam da me kćerka zove samo kad joj nešto treba. Nekad smo bile nerazdvojne, a sada osjećam da sam joj samo bankomat. Ova priča je moj vapaj, ali i pitanje: gdje smo pogriješili?
