Jedan telefonski poziv razorio je moj odnos sa sinom. Novac je postao zid između nas, a ljubav se pretvorila u sumnju i gorčinu. Sada se pitam ima li još nade da pronađemo put jedno do drugoga ili smo zauvijek izgubljeni.
Zovem se Zdravko i cijeli život sam radio kao vozač tramvaja u Zagrebu. Nakon što sam otišao u mirovinu, nadao sam se miru, ali dočekala me tišina, siromaštvo i sram pred vlastitim sinom. Najviše sam se bojao da će moj sin Ivan otkriti koliko mi je teško, pa sam odlučio skrivati istinu – čak i po cijenu vlastite sreće.
Bio sam uvjeren da sam u pravu, da moj sin treba prvi pružiti ruku. Ali kad se iznenada pojavio na vratima s unukom, sve moje tvrdokorne odluke počele su se topiti. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i ima li nade za nas.
Jedan telefonski poziv promijenio je sve. Moj sin više nije gledao mene, već samo ono što imam. Pitam se, ima li još nade da pronađemo put jedno do drugoga ili smo zauvijek izgubljeni?
Ovo je priča o meni, Ivanu, ocu koji je izgubio sina zbog nesporazuma, ponosa i neizgovorenih riječi. Kroz suze i sjećanja, pokušavam shvatiti gdje smo pogriješili i zašto naš unuk nikada ne dolazi u naš dom. Možda će netko od vas pronaći odgovor koji ja još uvijek tražim.
Ovo je priča o meni, Ivanu, ocu koji je izgubio sina zbog nesporazuma, predrasuda i obiteljskih sukoba. Kroz godine sam gledao kako se moj sin Luka udaljava od svih, a najviše od mene, dok sam nemoćno pokušavao spasiti ono što se spasiti moglo. Danas, kad ga više nema, pitam se gdje smo pogriješili i ima li oprosta za roditelje koji su voljeli, ali nisu znali kako.
Od trenutka kada je moj sin Filip došao na svijet, moj život se preokrenuo. Obiteljski odnosi su se raspadali pred mojim očima, a ja sam se borio između ljubavi prema djetetu i boli zbog odbacivanja od strane vlastitih roditelja. Danas, dok gledam unatrag, pitam se može li čovjek istovremeno voljeti i odbacivati.
