Moja priča počinje onog dana kad sam, slomljena i iscrpljena, odlučila smjestiti oca u dom za starije. Od tada, obitelj me gleda kao izdajicu, a ja svaku večer preispitujem jesam li mogla drugačije. Tražim razumijevanje, ali nalazim samo tišinu i osudu.
Moj otac, nekad snažan čovjek, sada je nemoćan i bolestan. Donijela sam tešku odluku da ga smjestim u dom za starije, vjerujući da mu tamo mogu pružiti bolju njegu nego što sam ja sama mogla. Moja obitelj me zbog toga osudila, a ja se svakodnevno pitam jesam li stvarno loša kćerka.
Ovo je priča o meni, Ivani, djevojci iz malog sela kod Livna, koja je prvi put u životu odbila majčinu molbu i prekinula poziv. Odlazak u grad bio je moj bijeg od tradicije i očekivanja, ali i izvor duboke krivnje i unutarnje borbe. Kroz obiteljske konflikte, osjećaj otuđenosti i potragu za vlastitim identitetom, suočavam se s pitanjem: mogu li biti svoja bez da povrijedim one koje volim?
Nakon godina borbe s kreditom i stalne brige za obitelj, odlučila sam nagraditi samu sebe tihim vikendom na Plitvicama. Umjesto podrške, dočekala me lavina zamjerki i osjećaj krivnje. Ova priča je moj pokušaj da pronađem ravnotežu između vlastitih potreba i očekivanja najbližih.
Sve je počelo kad sam, iscrpljena i na rubu snaga, konačno rekla gospođi Mariji da više ne mogu biti njezina potrčko. Godinama sam joj pomagala, dok je njezina kćerka Ivana rijetko dolazila iz Zagreba. Ova priča je o granicama, osjećaju krivnje i tihoj borbi svake žene koja pokušava biti dobra susjeda, kćerka i majka u isto vrijeme.
Ovo je priča o mojoj borbi da pronađem dom za starije za svoju majku, dok se suočavam s osjećajem krivnje, nerazumijevanjem u obitelji i vlastitim granicama. Kao srednje dijete, uvijek sam bio između, ali sada sam na prvoj crti, iscrpljen i rastrgan između ljubavi i nemoći. Ovo je moj vapaj, ali i pitanje: gdje završava naša dužnost, a počinje pravo na vlastiti život?
