Moja kćerka Lejla uvijek je bila tvrdoglava, a ja sam je pokušavala zaštititi od svega lošeg što ovaj svijet nosi. Naša veza je pucala pod teretom nesporazuma, sve dok se nije vratila kući s bolom u očima. Sada se pitam jesam li pogriješila što sam je pokušavala zaštititi ili što sam je pustila da ode.
Ovo je priča o meni, Ivani, djevojci iz malog sela kod Livna, koja je prvi put u životu odbila majčinu molbu i prekinula poziv. Odlazak u Zagreb bio je moj bijeg od svega što me gušilo, ali ni grad nije mogao izbrisati osjećaj krivnje i obiteljske drame koje su me pratile. Ova priča istražuje sukob između vlastitih želja i očekivanja obitelji, te pitanje: gdje je granica između ljubavi i žrtvovanja sebe?
Na pragu šesnaestog rođendana, suočavam se s gubitkom majke i hladnoćom koja vlada između mene i mog oca, Zorana. Moja polusestra Ivana uvijek je bila njegova mezimica, dok su moji snovi i osjećaji ostajali nevidljivi. U toj tjeskobnoj atmosferi pokušavam pronaći svoj glas, uprkos boli i nerazumijevanju.
Od djetinjstva sam bio pijun u sukobima svojih roditelja, uvijek između njihove ljubavi i mržnje. Sada, na pragu tridesete, suočavam se s vlastitim strahovima i pitanjem mogu li napokon biti svoj. Ovo je priča o boli, oprostu i traženju vlastitog puta.
Nakon što smo se preselili u kuću kraj Balatona, vjerovala sam da počinje novo, mirno poglavlje našeg života. No, obiteljski pritisci i neprestani dolasci rodbine pretvorili su naš san u svakodnevnu borbu. Ovo je priča o tome kako sam, nakon godina šutnje, napokon naučila reći ‘ne’ – i sebi vratila život.
Od malena sam bila ona koja spaja porodicu, iako me niko nije slušao. Odrasla sam u Sarajevu, uvijek na rubu razgovora, nevidljiva među najbližima. Ovo je moja priča o tihoj patnji, hrabrosti i pokušaju da napokon budem viđena i saslušana.
Odmalena živim pod majčinim strogim pogledom, uvijek osjećajući da nisam dovoljno dobra. Sada, kad su naše svađe dosegle vrhunac, pitam se jesam li ja kriva što želim biti svoja i disati slobodno. Ovo je moj pokušaj da pronađem odgovore i razumijevanje u vlastitoj boli.
Odrasla sam u obitelji gdje su pravila bila stroga, a očekivanja još stroža. Godinama sam pokušavala biti savršena kći, ali unutarnji nemir i želja za slobodom rasli su iz dana u dan. Ovo je priča o mom bijegu iz zlatnog kaveza, o boli, sukobima i pronalasku vlastitog glasa.
Zovem se Vesna i postala sam majka u četrdesetoj godini, nakon godina borbe s neplodnošću. Moj sin Filip bio je centar mog svijeta, ali danas, kad je odrasla osoba, pitam se jesam li ga previše štitila i time mu oduzela priliku da odraste u odgovornog čovjeka. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i da li je moguće ispraviti prošlost.
Moje ime je Iva i odrasla sam u Sarajevu, u sjeni majčine brige koja je često prelazila granicu ljubavi i postajala teret. Ova priča vodi vas kroz našu najtežu svađu, moj bijeg od kuće i put prema pomirenju, gdje sam napokon pronašla svoj glas, a mama naučila pustiti. Sve što sam željela bilo je da me vidi kao odraslu osobu, a ne dijete koje treba stalnu zaštitu.
Oduvijek sam osjećala da ne pripadam vlastitoj obitelji. Moja majka, stroga i hladna, očekivala je od mene da budem ono što ona želi, a ne ono što jesam. Ovo je moja borba za pravo na vlastiti život i pitanje: može li se voljeti majka koja te nikada nije prihvatila?
Moja priča počinje slomljenim srcem, kada sam povjerovala u bajku i izgubila sebe u tuđim očekivanjima. Kroz obiteljske sukobe, izdaju i tihe trenutke s majkom, naučila sam da prava sreća dolazi iznutra, a ne iz onoga što drugi vide. Danas znam da vrijedim i bez tuđeg odobravanja, i pitam se: koliko nas još živi tuđe snove?
