Sjedim u polumraku svoje sobe, slušam kako kiša udara po prozoru i pitam se gdje sam pogriješila. Moja kćerka Lejla ima svoj život, a ja se osjećam kao teret, iako sam joj nekad bila sve. Ova priča je moj pokušaj da razumijem sebe, nju i tišinu koja nas je razdvojila.
Moja majka, iako zdrava i pokretna, svakodnevno me zove s hitnim zahtjevima, ne shvaćajući koliko mi to otežava život. Između posla, djece i njezinih stalnih potreba, osjećam se kao da se gušim. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem, ali i pokušaj da pronađem ravnotežu između ljubavi prema majci i vlastitih granica.
S 60 godina, vjerovala sam da ulazim u novo poglavlje života s povjerenjem. Ponovno sam pronašla ljubav, udoban dom i sigurnu budućnost. Međutim, neočekivana reakcija moje kćeri na moju novu vezu natjerala me da preispitam put koji sam odabrala.
“Mama, previše sam zauzeta za ovo.” Anina je glas bio hladan i udaljen. Njena majka, Marija, osjetila je poznati ubod razočaranja. Prošle su godine otkako su podijelile iskren trenutak. Kada je Ana osigurala svoju financijsku budućnost, nestala je, ostavljajući Mariju s uspomenama na kćer koja ju je cijenila samo zbog bogatstva.
Posvetila sam svoj život odgajanju svoje kćeri, osiguravajući da ima svaku priliku za uspjeh. Odrasla je, preselila se i osnovala vlastitu obitelj. Sada je tišina s njezine strane zaglušujuća, i pitam se jesam li zaboravljena.
