Oduvijek sam bila ta koja sve drži na okupu, a moj brat Ivan uvijek je bježao od odgovornosti. Kad je mama teško oboljela, ostavila sam posao i život u Zagrebu da bih se brinula o njoj, dok je Ivan planirao prodati njezinu kuću i nestati. Ovo je priča o izdaji, boli i granicama oprosta u obitelji.
Ovo je priča o meni, Ivani, koja je morala donijeti najtežu odluku u životu – smjestiti oca u dom za starije osobe. Suočavam se s osudom sestre i majke, osjećajem krivnje i pitanjem jesam li izdala vlastitu obitelj. Moja svakodnevica je borba između ljubavi, odgovornosti i vlastitih granica.
Sve je počelo kao običan dan čuvanja bolesnog unuka, ali završilo je kao emotivni vrtlog koji je otvorio stare rane i donio nove istine. Suočila sam se s vlastitim granicama, očekivanjima svoje djece i neizgovorenim obiteljskim bolima. Taj dan zauvijek je promijenio moj pogled na obitelj, odgovornost i mene samu.
Prije nekoliko dana susrela sam staru prijateljicu, Lejlu, na tramvajskoj stanici. Dok je gurala kolica i gledala u prazno, osjetila sam da nešto nije u redu. Kroz njen potresni razgovor otkrila sam koliko je teško kad ljubav prema partneru nije dovoljna da spasi obitelj, pogotovo kad jedan od roditelja ne želi prihvatiti vlastito dijete.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kad sam odbila pomoći bratu, iako je cijela obitelj očekivala da ću ga spasiti. Taj trenutak razotkrio je sve naše stare rane, neizgovorene zamjerke i istinu o tome koliko nas prošlost još uvijek drži u šaci. Ponekad se pitam jesam li postupila ispravno ili sam samo nastavila lanac obiteljskih razočaranja.
Moje ime je Dario i nikada neću zaboraviti trenutak kad sam ocu priznao da je Lana trudna. Majka me podržala u mojoj odluci da ne želim brak, ali otac je bio neumoljiv. Ova priča je o tome kako su se naši životi raspali i ponovno gradili na ruševinama mojih odluka.
Moje ime je Dario i otac sam četvero djece. Jedna pogrešna odluka dovela me pred sud i podijelila moju obitelj. Ovo je priča o borbi, krivnji i pitanjima koja nemaju jednostavne odgovore.
Moja snaha, Lejla, zove me i žali se da joj moj sin više ne pomaže u kući. Sjećam se kako sam je upozoravala da ne radi sve umjesto njega, ali sada ne znam kako joj pomoći. Ova priča je o obiteljskim navikama, neizrečenim zamjerkama i pitanjima odgovornosti koja nas sve ponekad zabole.
Bio je to običan dan dok Marija nije došla sa svojim sinom. Njihova posjeta pokrenula je lavinu događaja koji su mi promijenili život. Ostala sam suočena s krivnjom, odgovornošću i pitanjima na koja još uvijek tražim odgovore.
U malom bosanskom gradiću, preuzimam brigu o zapuštenoj djeci svog brata. Suočavam se s njegovim nemarom i vlastitim granicama, dok pokušavam djeci pružiti ono što im je uskraćeno. Kroz bolne razgovore i svakodnevne borbe, preispitujem što znači biti obitelj.
Zovem se Ivana i godinama sam nosila teret obitelji na svojim leđima, dok je moj muž Dario mislio da je dovoljno samo biti prisutan. Jednog dana, na Trgu bana Jelačića, ulični svirač me javno prozvao i natjerao Darija da preuzme dio tereta. Taj trenutak pokrenuo je lavinu promjena u našem domu, ali i u meni samoj.
Sve je počelo kad sam, iscrpljena i na rubu snaga, konačno rekla gospođi Mariji da više ne mogu biti njezina potrčko. Godinama sam joj pomagala, dok je njezina kćerka Ivana rijetko dolazila iz Zagreba. Ova priča je o granicama, osjećaju krivnje i tihoj borbi svake žene koja pokušava biti dobra susjeda, kćerka i majka u isto vrijeme.
