Telefon mi zvoni dok sjedim u polumraku kuhinje. Snaha, Lejla, jeca s druge strane, žaleći se kako moj sin, Adnan, više ne pomaže oko kuće. Dok slušam njene riječi, vraćaju mi se slike iz prošlosti i vlastite greške koje sam činila s njenim svekrom.
Usred burne večere, suočavam se s bolnom istinom da moj sin, Ivan, ne poštuje granice. Kroz svađe, suze i neočekivane trenutke nježnosti, naša obitelj pokušava pronaći put do međusobnog razumijevanja. Na kraju shvaćam da lekcija nije samo za njega, već i za nas roditelje.
Ova priča prati moju borbu da pronađem svoje mjesto u životu unuka, dok se suočavam s nesuglasicama sa snahom oko odgoja. Između želje da pružim ljubav i potrebe da poštujem granice, osjećam se izgubljeno i neshvaćeno. Kroz svakodnevne sukobe i tišinu, pitam se gdje je granica između brige i miješanja.
Jedne noći, dok sam mislila da svi spavaju, čula sam razgovor koji mi je promijenio život. Moj sin Filip je mjesecima molio za psa, a muž Ivan i ja smo mu napokon odlučili ispuniti želju. Ali ono što sam otkrila te večeri natjeralo me da preispitam sve što sam znala o svojoj obitelji.
Godinama sam s mužem Edinom pokušavala dobiti dijete, a kad sam napokon rodila Lejlu s četrdeset godina, mislila sam da je sve što sam ikad željela napokon ostvareno. No, kako su godine prolazile, shvatila sam da kasno roditeljstvo nosi izazove o kojima nitko ne govori – od umora i nesigurnosti do straha da Lejli previše popuštamo iz osjećaja krivnje. Sada se pitam: jesmo li joj dali previše, a zapravo oduzeli ono najvažnije – granice i sigurnost?
Moje ime je Ivana i cijeli život sam pokušavala biti dobra majka svojoj djeci, ali danas, dok mi sin Filip viče u lice da mu nisam dala dovoljno, osjećam se kao da sam podbacila. Ova priča je o tome kako su se naši snovi o boljem životu pretvorili u gorčinu, nesporazume i neizrečene zamjerke. Ponekad se pitam gdje smo pogriješili i jesmo li ikada mogli biti prava obitelj.
