Došla sam po svoju kćer Valentina kod bivšeg muža, ali ono što sam zatekla promijenilo je sve. Suočila sam se s istinom koju sam godinama pokušavala ignorirati, boreći se za pravdu i sigurnost svog djeteta. Ova priča je moj vapaj svim roditeljima koji osjećaju da ih nitko ne čuje.
Zovem se Ivana i dvanaest godina sam živjela u braku s Davorom, gdje su novac, kontrola i strah određivali svaki moj dan. Godinama sam šutjela zbog djece i nade da će se nešto promijeniti, ali svaki novi dan donosio je samo još više boli i nemoći. Na kraju sam morala odlučiti: ostati zbog porodice ili pokušati pronaći slobodu za sebe i svoju djecu.
Moje ime je Mirela i godinama sam živjela u zlatnom kavezu, gdje su tuđa očekivanja i suprugova kontrola gušili svaki moj dah. Ova priča vodi vas kroz najteže trenutke mog života, kroz šutnju, strah i izdaju, ali i kroz hrabrost da pronađem sebe. Možda će se netko od vas prepoznati u mojim riječima i pronaći snagu za svoj prvi korak.
Jedne olujne noći, moja prijateljica Lejla i njena djeca stajali su pred mojim vratima, tražeći spas od nasilja koje su ostavili iza sebe. Suprug Dario, kojeg sam voljela, odbio ih je pustiti unutra, a ja sam se našla rastrgana između lojalnosti prema porodici i vlastite savjesti. Ta noć zauvijek je promijenila našu sudbinu i natjerala me da preispitam što znači biti čovjek.
Moja kćerka Lejla prestala mi se javljati na telefon, što je bilo potpuno neuobičajeno za nas. Nakon tjedan dana tišine, odlučila sam je posjetiti u selu gdje živi sa suprugom, a ono što sam zatekla ostavilo me bez daha. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i kako pomoći vlastitom djetetu kad ono šuti.
Nakon godina štednje, napokon sam kupila stan iz snova u Sarajevu. Ubrzo sam otkrila da iza vrata susjednog stana živi dječak Emir, čija tišina i modrice pričaju priču koju nitko ne želi čuti. Svakodnevno se borim s pitanjem: trebam li se umiješati ili okrenuti glavu kao svi ostali?
Godinama sam živjela s krivnjom zbog dječjeg plača iz susjednog stana, kojeg nitko nije mogao ignorirati, ali ni pomoći. Svi smo slutili da se iza vrata 3B događa nešto strašno, ali strah i nemoć su nas paralizirali. Tek kad je istina izašla na vidjelo, shvatila sam koliko je lako okrenuti glavu – i koliko to može boljeti.
