Pet godina nakon što se moj suprug razveo od bivše žene, još uvijek se osjećam kao strankinja u vlastitoj obitelji. Moja svekrva ne može prihvatiti naš brak i uporno pokušava vratiti mog supruga njegovoj bivšoj ženi zbog unuka. Svakodnevno se borim s osjećajem odbačenosti i pitanjem: hoću li ikada biti dovoljno dobra?
Dobila sam poziv na školski susret i nisam htjela ići, ali ime Marka, momka iz zadnje klupe, probudilo je u meni davno zaboravljene osjećaje. Taj susret me natjerao da se suočim s prošlošću, neizgovorenim riječima i vlastitim strahovima. Kroz večer ispunjenu napetim razgovorima, starim prijateljstvima i obiteljskim pritiscima, shvatila sam koliko je teško pustiti ono što nas je jednom oblikovalo.
Odrasla sam u Sarajevu, u obitelji gdje su ocjene i uspjeh bili važniji od osmijeha. Nakon godina borbe i odlaska u Zagreb, vratila sam se kući misleći da sam pronašla mir, ali stare rane i obiteljski pritisci ponovno su me sustigli. Sada se pitam je li moguće ikada zaboraviti djetinjstvo koje ti je ukralo radost.
Sve je počelo kad smo Jakov i ja odlučili imati skromno vjenčanje, ali njegova majka, Mara, imala je druge planove. Borba između naših želja i njezinih očekivanja dovela je do napetosti, suza i preispitivanja vlastite snage. Ovo je priča o tome kako sam, između ljubavi i obiteljskih pritisaka, pronašla svoj glas.
U ovoj priči sam ja, Ivana, suočena s muževom pasivnošću i njegovim uvjerenjem da bi ga samo dijete natjeralo da se trgne i počne više zarađivati. Dok se borim s vlastitim strahovima i nesigurnostima, pitam se jesam li sama u svojim brigama i što ako dijete nikada ne dođe. Ova priča otkriva naše svakodnevne borbe, obiteljske pritiske i tihe sukobe koji prijete našem braku.
