Osjetio sam hladan znoj kako mi se slijeva niz vrat kad sam učiteljici po treći put šapnuo da mi je slabo, ali ona je samo pogledala kroz mene, kao da sam prozirna sjena djeteta koje izmišlja izgovore. Kroz maglu sjećam se boli, udarca poda o moju glavu i vriskova prijatelja iz razreda, a kasnije i očevog bijesa dok je stajao pred direktorovim stolom tražeći odgovore i pravdu. Ova priča je o tome kako jedan tren nečije nepažnje može promijeniti sve i natjerati nas da se pitamo koliko stvarno slušamo jedni druge.