Zovem se Ivana i cijeli život sam provela s roditeljima u malom stanu na zagrebačkom Trnju. Sve se promijenilo kad su se brat Filip i njegova supruga Sanja doselili k nama, a ja sam odjednom postala višak u vlastitom domu. Ovo je moja priča o borbi za svoje mjesto, obiteljskim sukobima i osjećaju da sam ‘ono dijete koje je ostalo’.
Pet godina nakon što je moj muž, Ivan, ostavio svoju bivšu ženu, njegova majka, gospođa Marija, ne odustaje od pokušaja da ih ponovno spoji. Iako sam ja sada njegova supruga, osjećam se kao uljez u vlastitom domu, dok Marija uporno sanja o staroj obitelji zbog unuka, malenog Davida. Sve kulminira jednim neočekivanim događajem koji će nas sve natjerati da preispitamo što znači biti obitelj.
Sve je počelo jedne obične subotnje večeri, kad sam prvi put osjetila što znači biti stranac u vlastitoj obitelji. Moja svekrva, Ružica, odlučila je da nisam dovoljno dobra za njezina sina, a ja sam napokon skupila hrabrost suprotstaviti joj se. Te večeri srušila se slika idealne obitelji, ali sam pronašla snagu u sebi koju nisam znala da imam.
Od trenutka kad mi je svekrva zaprijetila da ću završiti na ulici, moj život se pretvorio u borbu za dostojanstvo i sigurnost. U toj borbi otkrila sam tajnu koja je promijenila sve odnose u našoj obitelji. Između ljubavi, laži i obiteljskih sukoba, pronašla sam snagu da se izborim za sebe i svoju djecu.
Zovem se Ivana i nikada nisam mislila da će podjela kućnih poslova uništiti moju porodicu. Moja svekrva, gospođa Kovačević, jasno mi je dala do znanja da njen sin Dario nije rođen da pere suđe i usisava. Ovo je priča o borbi za ravnopravnost, nerazumijevanju i boli koju donosi sukob između ljubavi i tradicionalnih očekivanja.
