Izgubila sam osjećaj da je moj stan mjesto na kojem mogu disati bez straha od tuđeg pogleda i osude. Pokušala sam sačuvati svoje granice, ali me vlastita majka uvjerila da je svaka moja granica izdaja obitelji. Danas se pitam jesam li, birajući mir, morala platiti cijenu potpunog prekida.
Dok sjedim za starim drvenim stolom u stanu na Trešnjevci, gledam svoju majku Jasnu kako mi ponavlja istu rečenicu — i osjećam kako mi srce steže strah da će njezina ljubav postati uteg koji nikada neću moći skinuti. Njena velikodušnost mi je oprostila mnogo, ali sada se pitam gdje završava zahvalnost, a gdje počinje pravo na moj vlastiti život. Jesam li zauvijek dužnik onome tko mi je najviše dao?