S 60 godina, vjerovala sam da ulazim u novo poglavlje života s povjerenjem. Ponovno sam pronašla ljubav, udoban dom i sigurnu budućnost. Međutim, neočekivana reakcija moje kćeri na moju novu vezu natjerala me da preispitam put koji sam odabrala.
Moj sin se oženio prije dvije godine. Imam srdačan odnos sa svojom snahom, Anom. Ne zovemo se mama ili kćer, ali se dobro slažemo. Ana je nedavno rodila djevojčicu, Emu. Prvih nekoliko mjeseci pomagala sam joj dok se oporavljala od teškog poroda. No, onda su se stvari promijenile.
Mladenci Ivan i Ana preselili su se u dom Ivanovog oca, Marka, u malom gradu u Hrvatskoj, nadajući se da će uštedjeti novac za svoju kuću iz snova. Ono što je započelo kao razuman plan brzo se pretvorilo u izazovnu situaciju, jer je život pod istim krovom s tazbinom otkrio skrivene napetosti i testirao njihov brak na neočekivane načine.
S 29 godina, vjerovala sam da živim san: posvećen suprug, Ivan, kojeg sam obožavala, i naša divna kći, Ana. Naši životi činili su se idiličnima sve dok nisam počela osjećati Ivanovu emocionalnu udaljenost, ne samo od mene, već, što je još bolnije, od Ane. Ovo je priča o obitelji koja se raspada pod teretom neizgovorenih problema i surove istine da ponekad ljubav nije dovoljna da premosti jaz.
Marijina svekrva, gospođa Horvat, oduvijek je bila izazovna prisutnost u njezinom životu. Od samog početka nije odobravala Mariju, ali njezina reakcija na rođenje Marijine kćeri ostavila je sve u nevjerici. Gospođa Horvat je inzistirala da Marija i njezino dijete napuste njezin dom, uvjerena da njezin sin zaslužuje bolje od onoga što je smatrala izdajom.
Dok je Tom bio u uredu, Marija se osjećala sama u kući koja više nije bila dom. Stalna kritika njezine snahe postala je nepodnošljiva, a atmosfera je bila zasićena neizrečenim nezadovoljstvom. Situacija se pogoršavala mjesecima.
