Moje ime je Mirela i živim u Sarajevu. Moja kćerka Hana doživjela je poniženje u školi kada joj je učiteljica, bez mog znanja, odrezala kosu jer je smatrala da je ‘neuredna’. Ova priča govori o boli, borbi za dostojanstvo i pitanjima identiteta u našem društvu.
Moj otac je uvijek mislio da zna što je najbolje za mene, ali kad mi je u lice rekao da neću uspjeti sama, srce mi se slomilo. Ova priča prati moju borbu za samostalnost, sukobe u obitelji i pokušaj da dokažem sebi i njemu da vrijedim više nego što on misli. Možda će se mnogi prepoznati u mojoj borbi između ljubavi prema roditelju i želje za vlastitim životom.
Moje ime je Dario i mislio sam da imam sve pod kontrolom, dok me život nije suočio s odgovornošću prema djetetu koje nije moje. Kroz bolne obiteljske sukobe i vlastite sumnje, morao sam odlučiti što znači biti čovjek i gdje završava krv, a počinje ljubav. Ova priča je moj put kroz izdaju, oprost i pitanje: što bih ti učinio da si moje dijete?
Ova priča prati moju borbu između ljubavi prema sinu, razočaranja u snahu i osjećaja usamljenosti koji iz toga proizlazi. Kroz svakodnevne sukobe, pokušavam spasiti obitelj, ali nailazim na otpor, nesporazume i vlastite slabosti. Na kraju se pitam imam li uopće pravo miješati se u njihov život.
Moja priča je borba između dužnosti prema majci koja me odgojila sama i svekrvi kojoj sam postala jedina nada. Svaki dan sam lomila svoje srce između prošlih rana i sadašnjih obaveza, osjećajući krivnju i nemoć. U toj borbi otkrila sam koliko su granice srca i obitelji krhke, ali i koliko nas ljubav može izmoriti i osnažiti.
Otvaram frižider i osjećam težinu svakodnevne brige za sina koji ne želi napustiti roditeljski dom. Dario ima 32 godine, radi od kuće, ali ne izlazi i ne pokazuje želju za samostalnošću. Naša obitelj je na rubu pucanja, a ja se pitam gdje smo pogriješili i hoće li ikada pronaći svoj put.
Moje ime je Vesna i nikada nisam mislila da će mi vlastita majka, u osamdesetoj godini, okrenuti leđa zbog razvoda. Sada, kad se svi bore za njezinu naklonost i imovinu, osjećam se izdano od onih koje sam najviše voljela. Moja kćerka Lana, majka Marija i brat Davor – svi su postali stranci u mojoj kući, a ja više ne znam kome mogu vjerovati.
Ovo je priča o danu kada sam, nakon godina trpljenja, izbacila muževu tetku Nadu iz našeg doma. Njena stalna omalovažavanja, ponižavanja i zadiranje u naš brak dovela su me do ruba. Tog dana sam morala odlučiti – hoću li napokon stati iza sebe ili ću zauvijek ostati u sjeni tuđih očekivanja.
Očekivala sam miran vikend s obitelji, ali dolazak šogora pretvorio je naš dom u bojno polje. Svakodnevno sam se borila s njegovim zahtjevima i muževom šutnjom, osjećajući kako gubim sebe. Sada se pitam gdje završava obitelj, a počinje moje dostojanstvo.
Moja svekrva je jednim potezom promijenila sve – ostali smo bez našeg stana i morali smo se stisnuti u njezinu garsonijeru. Svaki dan bio je borba za prostor, mir i dostojanstvo. U toj skučenosti, otkrila sam koliko su tanki temelji na kojima sam gradila svoj osjećaj doma.
Moje ime je Dario i nakon smrti supruge ostao sam sam s našim blizancima. Suočen s teškom istinom iz prošlosti, morao sam zabraniti njezinom ocu da viđa unuke, iako me cijela obitelj zbog toga osuđuje. Ova priča je o boli, krivnji i borbi između zaštite djece i tereta obiteljske prošlosti.
Moje ime je Ivana i tri godine braka s Damirom prošle su bez većih trzavica, dok nisam, iz očaja, počela u tajnosti tražiti pomoć od njegove majke, gospođe Milene. Ta odluka pokrenula je lavinu događaja koji su zauvijek promijenili našu obitelj. Sada se pitam: jesam li pogriješila što sam vjerovala nekome tko mi je bio najbliži, a opet najdalji?
