Moje ime je Lejla i ovo je priča o tome kako je jedna molba mojoj baki Ankici promijenila sve. U trenutku kad sam je zamolila da mi prepiše kuću, otvorile su se stare rane, a obiteljski odnosi su se našli na kušnji. Kroz bolne razgovore, izdaje i sumnje, pokušavam shvatiti gdje prestaje zahvalnost, a počinje sebičnost.
Oduvijek sam bila ta koja sve drži na okupu, a moj brat Ivan uvijek je bježao od odgovornosti. Kad je mama teško oboljela, ostavila sam posao i život u Zagrebu da bih se brinula o njoj, dok je Ivan planirao prodati njezinu kuću i nestati. Ovo je priča o izdaji, boli i granicama oprosta u obitelji.
Oduvijek sam osjećala da sam u sjeni svog mlađeg brata, kojeg je mama uvijek više voljela. Nakon smrti oca i njenog ponovnog braka, sve se promijenilo – čak i moj stan više nije bio moj. Ovo je moja borba za pravdu, kroz izdaju, obiteljske konflikte i pitanje: vrijedi li se boriti kad ti je vlastita obitelj najveći neprijatelj?
Te noći kad sam gledala u oči svoga sina Darija i snahe Mirele, osjećala sam kako mi se srce raspada. Godinama sam ih podržavala, žrtvujući vlastiti mir, ali došao je trenutak kad sam morala reći ‘dosta’. Može li majka istinski voljeti, a ipak postaviti granicu koja boli i razara obitelj?
Moje ime je Vesna i nikada nisam mislila da će mi vlastita majka, u osamdesetoj godini, okrenuti leđa zbog razvoda. Sada, kad se svi bore za njezinu naklonost i imovinu, osjećam se izdano od onih koje sam najviše voljela. Moja kćerka Lana, majka Marija i brat Davor – svi su postali stranci u mojoj kući, a ja više ne znam kome mogu vjerovati.
Ovo je priča o tome kako smo suprug Adnan i ja, uz mnogo suza, molitvi i vjere, uspjeli sačuvati naš novi stan unatoč prijetnji da ga izgubimo zbog nesporazuma i sukoba s njegovom majkom. Kroz svakodnevne borbe, obiteljske svađe i neizvjesnost, naučila sam što znači istinski vjerovati i boriti se za ono što voliš. Na kraju, vjera i zajedništvo pokazali su se jačima od svih prepreka.
Ja sam Ljiljana iz Osijeka. Nakon što sam otišla u mirovinu i prestala financijski pomagati kćeri, ona me počela izbjegavati i više ne dovodi mog unuka. Osjećam se izdano, usamljeno i pitam se gdje sam pogriješila kao majka.
Ovo je priča o meni, Ivani, djevojci iz malog sela kod Livna, koja je prvi put u životu odbila majčinu molbu i prekinula poziv. Odlazak u grad bio je moj bijeg od tradicije i očekivanja, ali i izvor duboke krivnje i unutarnje borbe. Kroz obiteljske konflikte, osjećaj otuđenosti i potragu za vlastitim identitetom, suočavam se s pitanjem: mogu li biti svoja bez da povrijedim one koje volim?
Ovo je priča o meni, Ivani, koja je morala donijeti najtežu odluku u životu – smjestiti oca u dom za starije osobe. Suočavam se s osudom sestre i majke, osjećajem krivnje i pitanjem jesam li izdala vlastitu obitelj. Moja svakodnevica je borba između ljubavi, odgovornosti i vlastitih granica.
Te večeri, dok je žetveni mjesec obasjavao selo, suočila sam se s ocem nakon godina šutnje. Naša obitelj je pukla zbog njegove ovisnosti, a ja sam godinama bježala od prošlosti. Sada, pod svjetlom posljednjeg supermjeseca, pokušavam pronaći oprost i odgovor na pitanje: može li se obitelj ponovno sastaviti kad je jednom slomljena?
Zovem se Ivana i nikada nisam željela djecu. Moj muž, roditelji i cijelo društvo to mi nisu mogli oprostiti – godinama sam se borila s osjećajem krivnje, prkosom i čežnjom za slobodom. Ovo je moja priča o tome što znači biti drugačija u zemlji gdje je majčinstvo svetinja.
Moja kćerka Ivana me nagovorila da se preselim kod nje i njene obitelji, obećavajući mi toplinu i zajedništvo. Umjesto toga, osjećala sam se kao teret, nevidljiva u vlastitom domu, dok sam pokušavala pronaći svoje mjesto među njima. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i što znači biti majka kad više nisi potrebna.
