Oduvijek sam osjećala da sam rastrgana između vlastitih snova i očekivanja svoje obitelji. U ovoj priči govorim o sukobu koji je razorio naš dom, o izdaji, oprostu i tome koliko je teško pronaći sebe među svakodnevnim obavezama. To je priča o boli, nadi i pitanju može li se zaista početi ispočetka.
Moje ime je Lejla i odrasla sam u sjeni očeve čaše i majčine tišine, u stanu na četvrtom spratu sivog bloka u Tuzli. Ova priča je moj pokušaj da shvatim kako sam preživjela godine boli, srama i borbe za ljubav koju sam uvijek tražila, ali rijetko nalazila. Pišem ovo da bih možda pronašla odgovore, ili barem olakšala teret koji nosim.
Jednog običnog dana, slučajno sam vidjela svog šogora, Dinu, s drugom ženom. Odlučila sam šutjeti kako ne bih povrijedila svoju trudnu sestru, Anu. Danas, nakon svega što se dogodilo, svi me gledaju kao krivca, a ja se pitam jesam li napravila pravu stvar.
Moja priča počinje u trenutku kada sam, izmučena i bijesna, izgubila svaku nadu da ću izdržati brigu o teško bolesnoj majci. Kroz sukobe s ocem i sestrama, te vlastite unutarnje borbe, pronašla sam snagu u molitvi, iako sam joj se godinama opirala. Danas se pitam: jesam li ja pronašla vjeru ili je vjera pronašla mene?
Imam 29 godina i svake godine slavim dva rođendana: jedan kad sam rođena, drugi kad me sestra spasila iz požara. Moj život je obilježen zahvalnošću, ali i sjenama prošlosti koje su se vratile kad me šurjak iznenada pozvao na razgovor. Ova priča je o povjerenju, obiteljskim tajnama i hrabrosti da se suočimo s onim što nas najviše boli.
Sve je počelo jednim običnim popodnevnim čajem, ali riječi moje svekrve promijenile su tok mog braka i odnosa u obitelji. Borila sam se između ljubavi prema mužu i vlastitih uvjerenja, dok su nas tradicija i očekivanja gurali u sukobe. Ovo je priča o tome kako sam pokušala pronaći svoje mjesto u svijetu gdje se još uvijek očekuje da žena nosi sve na svojim leđima.
Moje ime je Ljiljana i imam unuke koje volim više od svega, ali moj sin Ivan i snaha Mirela mi ne dopuštaju da ih čuvam. Sve je počelo zbog nesporazuma i optužbi da sam kriva za njihove financijske probleme. Svaki dan se pitam jesam li mogla nešto drugačije i hoću li ikada ponovno biti dio njihovih života.
Oduvijek sam vjerovala da sam prosječna, neprimjetna, bez posebnog dara. Godinama sam slušala majčine riječi da umjetnost nije za nas, da su snovi za one koji imaju vremena i novca, a mi to nemamo. Sve se promijenilo onog dana kada sam pronašla stari kist u djedovoj šupi i prvi put osjetila da pripadam sebi.
Moje ime je Ivana i već pet godina pokušavam postati majka. Nakon bezbroj neuspjelih pokušaja, moj suprug Dario i ja suočavamo se s najtežim pitanjem našeg života. Sve se mijenja kad jednog hladnog prosinačkog jutra pronađemo dijete na pragu naše zgrade.
Moje ime je Ivana i cijeli život sam bila oslonac svojoj obitelji. Dok su mama i sestra birale lakši put, ja sam se žrtvovala, ali sada, kad mi se pruža prilika za vlastitu sreću, pitam se imam li pravo napokon izabrati sebe. Ovo je priča o ljubavi, boli i granicama žrtve.
Godinama sam vjerovala da su naši susjedi poput obitelji. Dijelili smo sve, od kave do najdubljih tajni, a onda su nas izdali kad nam je bilo najteže. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i zašto je povjerenje tako lako slomiti.
Ovo je priča o meni, Emili, ženi koja je šest godina pokušavala biti savršena snaha, sve dok jednog dana nisam više mogla šutjeti. Suočila sam se sa svekrvom, mužem i vlastitim strahovima, boreći se za pravo na svoj život i odluke. Ova priča je o granicama, obitelji i hrabrosti da budemo svoji.
