Zovem se Dario i radim kao medicinski tehničar na odjelu za neurološku rehabilitaciju u Zagrebu. Jednog dana, kad sam trebao biti otpušten iz bolnice nakon moždanog udara, nitko iz moje obitelji nije došao po mene. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje su nestale ljubav, odgovornost i oprost među nama.
Moje ime je Mirela. Oduvijek sam mislila da će moj dom biti mjesto mira, ali svakodnevna kritika supruga i svekrve zbog mog majčinstva i uloge supruge pretvorila je svaki dan u borbu. Osjećam se izgubljeno, neshvaćeno i pitam se kako pronaći sebe kad te najbliži stalno ruše.
Moje ime je Marija, imam 70 godina i cijeli život sam posvetila svojoj kćeri Ivi i unuku Filipu. No, otkako se Iva udala za Dinu, moj svijet se promijenio – postavila se granica koju ne razumijem, granica koja me boli. Ova priča je o tome kako sam pokušala pronaći svoje mjesto u vlastitoj obitelji, a umjesto toga sam se našla pred vratima koja su mi ostala zatvorena.
Sve je počelo kad sam, iz ljubavi prema bratu, pristala registrirati njegov auto na svoje ime. Nisam ni slutila da će ta odluka dovesti do dugova, obiteljskih svađa i osjećaja izdaje. Danas se pitam gdje je granica između pomoći i naivnosti.
Ovo je moje ljeto puno tuge i borbe, gdje sam kao baka Nora pokušavala osvojiti srca svojih unuka, dok sam se istovremeno osjećala kao da ih gubim zbog suparništva s Viktorijom, svekrvom moje kćeri. Svaki dan bio je ispunjen sitnim pobjedama i velikim porazima, a obiteljske tenzije su mi slamale srce. Na kraju sam se zapitala vrijedi li se boriti za ljubav ili je ponekad bolje pustiti.
Ovo je priča o meni, Ivanu, ocu koji je izgubio sina zbog nesporazuma, predrasuda i obiteljskih sukoba. Kroz godine sam gledao kako se moj sin Luka udaljava od svih, a najviše od mene, dok sam nemoćno pokušavao spasiti ono što se spasiti moglo. Danas, kad ga više nema, pitam se gdje smo pogriješili i ima li oprosta za roditelje koji su voljeli, ali nisu znali kako.
Dok sam čistila ostatke još jednog iscrpljujućeg rođendana, pitala sam se ima li smisla pokušavati svima ugoditi. Godinama sam bila ta koja je spremala, služila i trpjela, a ove godine odlučila sam promijeniti pravila igre. Nisam ni slutila koliko će to uzdrmati temelje naše obitelji i mene samu.
Moja majka, Jadranka, preselila se k nama nakon što je napunila 75 godina. U početku sam mislila da činim pravu stvar, ali ubrzo sam shvatila koliko je teško spojiti dvije generacije pod jednim krovom. Ovo je priča o neizgovorenim riječima, obiteljskim sukobima i pitanjima koja me još uvijek progone.
Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će me odnos sa svekrvom dovesti do ruba živaca. Kada je moj muž Dario teško obolio, očekivala sam podršku, ali njezina pristranost prema njegovom bratu Tomislavu razotkrila je duboke pukotine u našoj obitelji. Ova priča je o boli, razočaranju i borbi za vlastito dostojanstvo.
Stojim na pragu svoje kuće u Sarajevu, dok mi srce lupa kao da će iskočiti iz grudi. Moja kćerka Mirela upravo mi je rekla da moram u dom za starije jer više nema mjesta za mene u našem malom stanu. U toj kući sam proveo cijeli život s rahmetli suprugom, i sada osjećam da gubim sve što sam volio.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti trenutak kada je moj muž, Dario, bez pitanja doveo svoju majku Ankicu da živi s nama. Naša svakodnevica, već napeta zbog dolaska naše prve kćeri, pretvorila se u bojno polje između očekivanja, tradicije i mojih vlastitih granica. Ova priča je o tome kako jedna odluka može promijeniti cijelu obitelj i natjerati te da preispitaš što znači biti svoj na svome.
Moje ime je Ana i već mjesecima osjećam kako mi brak s Dinom klizi iz ruku. On je zatrpan poslom, ja sam iscrpljena brigom oko naše djece, a naša beba je stalno bolesna. Svaki dan se pitam: ima li smisla boriti se ili je vrijeme da pustimo jedno drugo?
