Na dan mog vjenčanja, majka je prekršila obećanje i odlučila zadržati stan koji nam je obećala, ostavljajući mene i mog supruga bez doma. Kroz godine borbe s podstanarskim životom i narušenim povjerenjem, pokušavam pronaći smisao i obnoviti svoj brak. Dok gledam u prošlost i razmišljam o budućnosti, pitam se vrijede li snovi cijenu obiteljskih sukoba.
Ležim na starom kauču u polumraku, dok kiša udara o prozor, i pitam se gdje sam pogriješio. Obećao sam majci da ću se brinuti za svoju sestru Anitu, ali umjesto ljubavi i zajedništva, naš dom je ispunila pohlepa, svađe i tišina. Sada, kad sam sve izgubio, ostaje mi samo pitanje: je li kuća vrijedila cijene koju sam platio?
Moje ime je Ivana i ovo je priča o tome kako sam, rastrgana između obećanja ocu i želja svoje sestre, pronašla snagu u vjeri i molitvi. Kada je prodaja stana zaprijetila da uništi našu porodicu, bila sam prisiljena birati između lojalnosti, pravde i ljubavi. Kroz suze, molitve i teške razgovore, naučila sam što znači oprostiti – i sebi i drugima.
Ležim pored majke, držeći je za ruku dok joj život polako klizi iz prstiju. U tom trenutku, dok mi šapće posljednju želju, osjećam kako se cijeli moj svijet ruši, ali obećavam joj da ću ispuniti sve što traži. Ova priča je o borbi s gubitkom, obiteljskim tajnama i snazi obećanja koje mijenja život.
“Slušaj pažljivo, dragi moj dječače…” šapnuo je otac, njegov glas jedva čujan. Svaki dah bio je borba. Bolest je bila neumoljiva, svakodnevno mu kradući vitalnost. Ležao je u slabo osvijetljenoj sobi, krhak i umoran. Etanu se činio kao sjena snažnog čovjeka kojeg je nekad poznavao. Njegov otac uvijek je bio stup snage, pun života i smijeha. Ali sada… “Sine, molim te, ne napuštaj Jakova… Treba mu netko tko će paziti na njega. On je drugačiji od drugih…”
