Sve je počelo onog jutra kad su mi Ana i Dario, djeca mog pokojnog muža, rekli da više nisam dobrodošla u kući koju sam godinama zvala domom. Slomljena i izdana, morala sam pronaći snagu da krenem ispočetka u pedesetoj godini života, bez ikoga svoga. Ova priča je o gubitku, izdaji, ali i o tome kako sam pronašla novu obitelj i smisao u zajednici koja me prihvatila.
Te noći, dok je kiša lupala po prozorima našeg stana u Sarajevu, otkrila sam da me muž vara. Slomljena, ali odlučna, prošla sam kroz pakao samoće, srama i obiteljskih sukoba, tražeći smisao i snagu da nastavim dalje. Danas se pitam: je li izdaja uvijek kraj ili može biti početak nečeg novog?
Moje ime je Ana i cijeli život sam bila u sjeni muža Darija, trpeći njegovu kontrolu i hladnoću. Kada nas je ostavio u trošnoj kući na selu, s kćeri Lejlom sam prvi put osjetila što znači biti slobodna, ali i preplašena. Kroz borbu, suze i snagu koju nisam znala da imam, pronašle smo svoj put do sreće i dostojanstva.
U trenutku kad sam spakirala kofere i zatvorila vrata iza sebe, znala sam da više nema povratka. Moja porodica nije mogla shvatiti zašto žena mojih godina želi sve ostaviti i početi iznova, ali srce mi je govorilo da moram. Ovo je priča o hrabrosti, boli, i potrazi za vlastitom srećom, čak i kad svi oko tebe misle da griješiš.
Moj svijet se srušio kad sam shvatila da me muž vara. Godinama sam ignorirala znakove, vjerujući da je umor i posao razlog njegovih kasnih dolazaka kući. Sada, u pedeset trećoj godini, ostala sam sama, ali možda je to prilika za novi početak.
