Moja priča počinje u trenutku kad sam, bez puno izbora, preuzela brigu o tastu koji mi nikada nije pokazao zahvalnost. Kroz godine sam se borila s osjećajem nepravde, ali i nalazila snagu u vjeri i molitvi. Ovo je moj put kroz bol, ogorčenost i pronalazak unutarnjeg mira.
Godinama sam radio u Njemačkoj, sanjajući da svojoj djeci osiguram bolji život. Kupio sam im stanove u Zagrebu i Sarajevu, ali sada, kad sam star i umoran, oni mi ne dopuštaju ni da prespavam kod njih. Osjećam se izdano i pitam se gdje sam pogriješio kao otac.
Dok sam čistila ostatke još jednog iscrpljujućeg rođendana, pitala sam se ima li smisla pokušavati svima ugoditi. Godinama sam bila ta koja je spremala, služila i trpjela, a ove godine odlučila sam promijeniti pravila igre. Nisam ni slutila koliko će to uzdrmati temelje naše obitelji i mene samu.
Moja majka je uvijek govorila da sam nezahvalna, iako sam cijeli život pokušavala ispuniti njezina očekivanja. Odrasla sam u Sarajevu, u obitelji gdje se ljubav mjerila ocjenama, uspjesima i uredno složenim stolnjacima. Sada, kad sam odrasla, osjećam da se gušim pod teretom njezinih zahtjeva i vlastite nemoći da joj dokažem koliko mi je stalo.
Planirala sam odmor kod sina u Zagrebu, ali umjesto opuštanja, dočekala me gomila nereda i osjećaj da sam nevidljiva. Nitko nije rekao hvala, a ja sam se pitala gdje sam pogriješila kao majka. Ova priča je o boli, razočaranju i pitanjima koja ostaju bez odgovora.
