Zovem se Amira i nakon što me muž ostavio zbog druge žene, ostala sam sama s našim trogodišnjim sinom. Svakodnevno se borim s osjećajem krivnje, nepravde i poniženja dok gledam sina kako odrasta u dvije kuće, a ja pokušavam sačuvati dostojanstvo pred bivšim mužem i njegovom novom ženom. U toj borbi tražim smisao i pitam se gdje prestaje dužnost majke, a počinje moje pravo na mir.
Zovem se Ivana i već godinama osjećam kako me svekrva gura na rub porodice. Dok mojoj zaovi daje novac i podršku, meni šalje samo ostatke i prezir. Svaki dan tražim snagu da zaštitim svoju porodicu, a da ne izgubim mir u vlastitom domu.
Moje ime je Lana i nikada neću zaboraviti noć kada su me izbacili s mature zbog cvjetne haljine. Osjećala sam se poniženo i slomljeno, ali sam pronašla snagu u podršci obitelji i prijatelja. Ova priča je o borbi za prihvaćanje, o nepravdi i o tome kako sam naučila voljeti sebe baš takvu kakva jesam.
Zovem se Lejla Hadžić i nikada neću zaboraviti noć kada su crvene cipele postale simbol svega što sam izgubila i pronašla. Umjesto plesa i smijeha, stajala sam sama ispred škole, dok su mi suze klizile niz lice, a kiša natapala moju haljinu. Te večeri sam shvatila koliko boli nepravda, ali i koliko snage leži u oprostu i ljubavi prema sebi.
Dan kad je svekrva predala ključeve naše kuće šogoru, moj svijet se srušio. Ja i muž smo uložili sve što smo imali, a ostali smo stranci u vlastitom domu. Između šutnje i neizgovorenih riječi, pitam se koliko nepravde čovjek može podnijeti zbog obitelji.
Moja majka je uvijek birala moju sestru, ali kad je zbog nje uzela poklone koje sam kupila svojoj djeci i dala ih sestrinoj djeci, osjetila sam da je pređena granica. Suočavanje s njom otvorilo je stare rane i razotkrilo bolne istine o našoj obitelji. Sada se pitam ima li nade za nas ili su neki odnosi jednostavno osuđeni na ponavljanje istih grešaka.
Sve je počelo kad je moja svekrva Sofija odlučila cijelo nasljedstvo ostaviti samo jednom sinu. Ta odluka je unijela gorčinu, zavist i tišinu među nama, ali kroz bolne razgovore i suočavanja, pronašli smo put do oprosta i zajedništva. Ovo je priča o tome kako nas je nepravda naučila što znači biti obitelj.
Na vrelom ljetnom suncu, dok miješam beton za kuću svoje punice, osjećam kako se u meni gomila gorčina. Moja supruga Ivana i kćerka Lana već dugo osjećaju da nismo jednako voljeni u ovoj porodici, a sada, dok gledam kako sve svoje vrijeme i snagu ulažem u tuđe zidove, pitam se tko će izgraditi naš dom. Ova priča je moj vapaj za pravdom, ali i tiha nada da će netko napokon čuti glas onih koji uvijek ostaju u sjeni.
Moja majka je sve svoje ušteđevine dala mom bratu, baš kad sam saznala da sam trudna. Osjećam se izdano i izgubljeno, pitajući se kako dalje i kome se mogu obratiti za podršku. Ovo je priča o obitelji, nepravdi i snazi da nastavim dalje.
Odrastao sam uz brata kojem je otac uvijek davao prednost, dok sam ja ostajao u sjeni. Nakon što sam godinama brinuo o ocu i kući, otkrio sam da me oporuka nije spomenula. Sada se pitam vrijedi li žrtva ako na kraju ostaneš praznih ruku.
Moje ime je Ivana i već mjesecima gledam kako moja svekrva, gospođa Ljubica, otvoreno favorizira moju nećakinju Lanu, dok mog sina Petra gotovo i ne primjećuje. Svaki put kad dođemo kod nje, osjećam kako se u meni gomila tuga i bijes, ali ne znam kako to riješiti bez da uništim krhki mir u obitelji. Ova priča je moj pokušaj da pronađem odgovor – i možda utjehu – među onima koji su prošli kroz isto.
Moje ime je Emir i nikada neću zaboraviti dan kada sam pao u nesvijest pred cijelim razredom, dok su me svi gledali, a učitelj Perić okrenuo glavu. Moj otac Adnan nije mogao šutjeti pred nepravdom i ravnodušnošću škole. Ovo je priča o boli, razočaranju i borbi za istinu u društvu koje često bira šutnju umjesto suosjećanja.
