Moje ime je Ivana i već pet godina pokušavam postati majka. Nakon bezbroj neuspjelih pokušaja, moj suprug Dario i ja suočavamo se s najtežim pitanjem našeg života. Sve se mijenja kad jednog hladnog prosinačkog jutra pronađemo dijete na pragu naše zgrade.
Moje ime je Mirna i nikada neću zaboraviti trenutak kada smo Tarik i ja, nakon godina borbe s neplodnošću, iznenadili naše roditelje i prijatelje video pozivom. Držali smo našu borbu i trudnoću u tajnosti, a onda im pokazali našu malu Lejlu – dijete za koje su svi mislili da nikada neće doći. Taj trenutak ispunio je naš dom suzama radosnicama, ali i otvorio stare rane, jer su nas godine tišine udaljile od najbližih.
Sve je počelo jednim kasnim kucanjem na vrata, kad sam ugledala svoju uplakanu svekrvu Nadu. Moj brak s Damirom već je bio na klimavim nogama zbog godina borbe s neplodnošću, a kad su stigli naši blizanci, mislila sam da smo napokon pronašli sreću. No, jedna tajna i izdaja iz prošlosti razbila je našu obitelj, a oprost je ostao nedostižan.
Moje ime je Ivana i već godinama živim u sjeni očekivanja svoje svekrve, dok moj muž Dario šuti o našim problemima s neplodnošću. Svaki obiteljski ručak pretvara se u mučnu predstavu, a teret istine sve više pritišće samo mene. Ovo je priča o boli, tišini i hrabrosti da se suočim s obitelji koja ne želi čuti istinu.
Od prvog dana braka s Ivanom, znala sam da njegova majka, gospođa Ljiljana, ima posljednju riječ u svemu. Kad smo saznali da Ivan ne može imati djecu, on nije imao snage reći to svojoj majci – pa je tu bolnu istinu morao prenijeti netko drugi. Ja. Ova priča je o tome kako sam se borila za svoje dostojanstvo, ljubav i pravo na vlastiti život.
Jedne kišne večeri, dok sam pokušavala uspavati sina, na vrata je pokucala moja svekrva, uplakana i slomljena. Naša obitelj već je bila ranjena neplodnošću, a kasnije i suprugovom izdajom, ali njezina bol otvorila je stare rane i pokrenula lavinu neizgovorenih riječi. Ovo je priča o povjerenju, gubitku i pitanjima koja nikada ne prestaju boljeti.
U ovoj priči sam ja, Ivana, suočena s muževom pasivnošću i njegovim uvjerenjem da bi ga samo dijete natjeralo da se trgne i počne više zarađivati. Dok se borim s vlastitim strahovima i nesigurnostima, pitam se jesam li sama u svojim brigama i što ako dijete nikada ne dođe. Ova priča otkriva naše svakodnevne borbe, obiteljske pritiske i tihe sukobe koji prijete našem braku.
Zovem se Snježana i godinama sanjam o unucima, dok gledam kako moja kćerka Ivana i njen muž Adnan žive svoj život bez djece. U svojoj želji da im pomognem i ubrzam dolazak unuka, upadam u zamku vlastitih očekivanja i neprimjetno povređujem one koje najviše volim. Tek kad istina izađe na vidjelo, shvatim koliko su tišina i nerazumijevanje teški tereti za cijelu porodicu.
Pet godina sam u braku s Emirom, čovjekom kojeg volim, ali naša sreća ima pukotinu koju ne možemo premostiti – ja želim dijete, a on kategorički odbija tu mogućnost. Svaka naša večera završava šutnjom, svaki osmijeh ima gorak okus neizgovorenih riječi. Ovo je priča o ljubavi koja se lomi na tišini i želji koju ne možemo podijeliti.
Godinama sam s mužem Edinom pokušavala dobiti dijete, a kad sam napokon rodila Lejlu s četrdeset godina, mislila sam da je sve što sam ikad željela napokon ostvareno. No, kako su godine prolazile, shvatila sam da kasno roditeljstvo nosi izazove o kojima nitko ne govori – od umora i nesigurnosti do straha da Lejli previše popuštamo iz osjećaja krivnje. Sada se pitam: jesmo li joj dali previše, a zapravo oduzeli ono najvažnije – granice i sigurnost?
U srcu Zagreba, u trenutku kada sam mislila da su svi naši snovi o roditeljstvu propali, dogodilo se nešto neočekivano. Naša borba s neplodnošću dovela nas je do djeteta koje nismo očekivali pronaći na taj način. Ova priča govori o ljubavi, gubitku i neočekivanim čudima koja život može donijeti.
