Nakon smrti svekrve, našla sam se u središtu obiteljske borbe za nasljedstvo. Suprug i njegova sestra povukli su me u vrtlog starih rana, pohlepe i nepravde. Svaka odluka koju donesem čini se pogrešnom, a srce mi je rastrgano između ljubavi i pravde.
Zovem se Ljiljana. Nakon smrti mog muža, djeca su naslijedila sve, a meni je ostala samo jedna omotnica. Taj trenutak je razorio našu obitelj i natjerao me da se borim za vlastito dostojanstvo.
U ovoj priči otkrivam kako sam, nakon što me supruga prevarila i ostavila, ostao sam u velikoj kući, okružen rodbinom koja me gleda kao bankomat. S godinama sam naučio tko je uz mene iz ljubavi, a tko iz interesa. Sada, kad osjećam da mi vrijeme istječe, odlučio sam im pokazati da ne mogu sve imati – barem ne ono što je moje srce gradilo.
Godinama sam brinula o svojoj baki u malom bosanskom selu, vjerujući da smo nerazdvojne. Kad je došlo vrijeme čitanja oporuke, doživjela sam izdaju koja mi je slomila srce. Ova priča govori o obiteljskim tajnama, nepravdi i pitanjima što zapravo znači ljubav i zahvalnost.
Nakon trinaest godina rada u Njemačkoj, vraćam se kući u Zagreb, nadajući se miru i zajedništvu. Umjesto toga, dočekuju me hladni pogledi moje djece, Ivana i Lejle, koji se svađaju oko nasljedstva. Kroz bolne razgovore i suočavanje s prošlošću, pokušavamo ponovno pronaći put jedni do drugih.
Zovem se Iva i nikada nisam vjerovala da će jedna oporuka razoriti sve što sam gradila. Kada smo suprug Dario i ja neočekivano naslijedili kuću od naše stare susjede, cijeli kvart se okrenuo protiv nas, a naši najbliži su nas gledali kao lopove. Ovo je priča o tome kako novac može uništiti odnose, ali i o tome postoji li šansa za mir kad svi u tebi vide neprijatelja.
Moje ime je Ljiljana i cijeli život sam sanjala o miru u vlastitoj kući, daleko od gradske buke. Sada, kad sam napokon pronašla taj mir sa suprugom, suočila sam se s bolnom istinom: naša djeca ne vide naš dom kao utočište, već kao imovinu za prodaju. Ova priča je o borbi između ljubavi prema obitelji i straha od gubitka svega što smo gradili.
Moja baka mi je ostavila svoj stan u Sarajevu, ali s tim nasljeđem došla je i briga o njoj dok joj pamćenje blijedi. Obiteljski konflikti, neizgovorena očekivanja i osjećaj krivnje preplavili su moj život. Ovo je priča o tome kako su ljubav i dužnost promijenile sve što sam mislila da znam o sebi i svojoj obitelji.
Sve je počelo jednim telefonskim pozivom – majka i brat dolaze razgovarati o nasljedstvu nakon očeve smrti. Vjerovala sam da činim ispravnu stvar kad sam bratu prepustila svoj dio, ali nisam znala kakve tajne naša obitelj skriva. Danas znam da istina može boljeti više od svake laži i da su obiteljske veze krhkije nego što sam ikada mislila.
Moje ime je Ljubica i imam 78 godina. Nakon što sam odlučila prepisati svoju kuću unuku, moj odnos s kćerkom Sanjom se potpuno raspao. Sada, nakon četiri mjeseca tišine, pitam se jesam li pogriješila ili sam napokon vidjela pravo lice svoje obitelji.
Moje ime je Dario Kovačević. Nakon smrti majke pronašao sam testament koji je sve promijenio: cijela kuća i zemlja ostali su mom bratu Ivanu. Taj trenutak je otvorio stare rane, pokrenuo lavinu sumnji i natjerao me da preispitam sve što sam mislio da znam o svojoj porodici.
Zovem se Ljiljana i živim sama u Sarajevu. Moja djeca me zovu svaki dan, ali osjećam da iza njihovih riječi nema topline, već samo interes za ono što ću im jednog dana ostaviti. Na svoj rođendan, dok čekam hoće li doći, preispitujem cijeli svoj život i odnos s njima.
