Zovem se Ivana i cijeli život nosim teret dugova koje je napravila moja majka. Svakodnevno se borim s osjećajem krivnje, obiteljskim sukobima i pitanjem gdje završava odanost, a počinje moja sloboda. Ovo je moja priča o tome kako tuđe odluke mogu obilježiti naš život, ali i o hrabrosti da pronađemo vlastiti put.
Sve je počelo kad je moja svekrva odlučila ostaviti obiteljsku kuću najmlađem sinu, a ne mom mužu. Od tog trenutka, naš život se pretvorio u borbu s nepravdom, ogorčenjem i tišinom za obiteljskim stolom. Ovo je moja priča o tome kako naslijeđe može slomiti, ali i probuditi nadu.
Oduvijek sam vjerovala da me mama voli jednako kao i moju sestru, ali kad sam pronašla njezin testament, moj se svijet srušio. Sve je ostavila sestri, a mene izostavila, što je pokrenulo lavinu obiteljskih svađa, otkrivenih tajni i bolnih istina. Na kraju sam morala odlučiti hoću li oprostiti ili zauvijek ostati zarobljena u prošlosti.
Od trenutka kad sam ugledala tetku Azru s ključevima u ruci, znala sam da moj život više nikada neće biti isti. Nakon smrti roditelja i tragičnog gubitka brata, naš porodični stan postao je poprište borbe za uspomene, mir i pravo na vlastite granice. Ovo je moj vapaj, moja nemoć i pokušaj da odgovorim: koliko smo spremni žrtvovati da spasimo sebe?
Oduvijek sam vjerovala da me mama voli jednako kao i moju sestru, ali kad sam pronašla njezin testament, moj se svijet srušio. Sve je ostavila sestri, a mene izostavila, što je pokrenulo lavinu obiteljskih svađa, otkrivenih tajni i bolnih istina. Na kraju sam morala odlučiti hoću li oprostiti ili zauvijek ostati zarobljena u prošlosti.
Naslijedila sam zapušteni vrt od strica, a brat Ivan i ja nismo mogli pronaći zajednički jezik. Kroz svađe, suze i stare obiteljske tajne, naučili smo što znači zajedništvo i koliko vrijedi naslijeđe koje nam je ostavljeno. Na kraju, vrt je postao više od zemlje – postao je simbol naše obnove.
