U jednoj godini postala sam majka troje djece, iako nisu trojke. Suočila sam se s osudama, samoćom i vlastitim strahovima, ali pronašla sam snagu u sebi i ljubavi prema svojoj djeci. Ovo je priča o preživljavanju, oprostu i nadi u društvu koje često ne prašta.
Jedne olujne noći saznajem da se sinova obitelj raspada. Kroz suze i molitvu, pokušavam spasiti ono što je ostalo od naše obitelji, boreći se s vlastitim strahovima i prošlim pogreškama. Ova priča je moj put kroz očaj, nadu i odluku koja je promijenila sve.
U jednoj godini postala sam majka troje djece, iako nisu trojke. Kroz suze, strahove i osude okoline, naučila sam što znači prava ljubav i hrabrost. Ovo je moja priča o preživljavanju, oprostu i nadi.
Jedne olujne noći izgubila sam svog sina, a moj svijet se raspao. S mužem sam prolazila kroz krivnju, šutnju i svađe, dok smo pokušavali ostati jaki zbog naše kćeri. Ovo je priča o boli, obiteljskim sukobima i traženju nade kad je sve izgubljeno.
Jednog kišnog dana pronašao sam balon s porukom u svom dvorištu u Sarajevu. Ta poruka me vratila godinama unazad, u vrijeme kada sam izgubio brata, i pokrenula lavinu emocija, sukoba i pitanja. Kroz bol, obiteljske nesuglasice i potragu za smislom, pokušavam pronaći oprost i nadu.
U gluho doba noći bježim s dvoje djece iz doma punog nasilja. Na hladnim stepenicama, odbijena od najbolje prijateljice, osjećam se izgubljeno između očaja i potrebe da nastavim dalje. Dok mi se djeca privijaju uz mene, pitam se ima li još itko u ovom gradu tko bi nam pružio ruku.
Zovem se Jelena i već godinu dana nisam vidjela svog unuka Nikolu, jer sam prestala financijski pomagati svojoj kćeri Milici. Ova odluka me je koštala odnosa s njom, a bol zbog izgubljene porodice ne prestaje. Pišem ovu priču da podijelim svoju tugu, ali i da pitam – gdje sam pogriješila i ima li nade za nas?
Moje ime je Lejla. Odrasla sam u Sarajevu, boreći se s rijetkom bolešću i još težom šutnjom u vlastitoj obitelji. Ovo je priča o tome kako sam naučila tražiti svjetlo kad ga nitko drugi nije vidio.
Moje djetinjstvo obilježila je bol odbacivanja i stalne promjene domova. Kroz godine sam se borio s osjećajem da nikome ne pripadam, sve dok nisam upoznao obitelj koja je odlučila boriti se za mene. Ovo je priča o strahu, nadi i putu prema povjerenju u ljubav koja ne traži ništa zauzvrat.
Moje ime je Amra i nikada neću zaboraviti trenutak kada je moja kćerka Lejla prestala disati. U toj bolničkoj sobi, između zvuka monitora i šapata doktora, molila sam se kao nikada prije. Ono što se dogodilo nakon toga promijenilo je moju obitelj zauvijek.
Zovem se Emina i rođena sam slijepa u sarajevskoj obitelji gdje je ugled bio važniji od ljubavi. Otac me, da bi se riješio ‘tereta’, udaje za prosjaka Mehmeda, ali ono što slijedi mijenja živote svih nas. Ovo je priča o boli, sramu, nadi i snazi koja se rađa tamo gdje je nitko ne očekuje.
Moje ime je Lejla i odrasla sam u sjeni očeve čaše i majčine tišine, u stanu na četvrtom spratu sivog bloka u Tuzli. Ova priča je moj pokušaj da shvatim kako sam preživjela godine boli, srama i borbe za ljubav koju sam uvijek tražila, ali rijetko nalazila. Pišem ovo da bih možda pronašla odgovore, ili barem olakšala teret koji nosim.
