Jednog kišnog dana pronašao sam balon s porukom u svom dvorištu u Sarajevu. Ta poruka me vratila godinama unazad, u vrijeme kada sam izgubio brata, i pokrenula lavinu emocija, sukoba i pitanja. Kroz bol, obiteljske nesuglasice i potragu za smislom, pokušavam pronaći oprost i nadu.
U gluho doba noći bježim s dvoje djece iz doma punog nasilja. Na hladnim stepenicama, odbijena od najbolje prijateljice, osjećam se izgubljeno između očaja i potrebe da nastavim dalje. Dok mi se djeca privijaju uz mene, pitam se ima li još itko u ovom gradu tko bi nam pružio ruku.
Zovem se Jelena i već godinu dana nisam vidjela svog unuka Nikolu, jer sam prestala financijski pomagati svojoj kćeri Milici. Ova odluka me je koštala odnosa s njom, a bol zbog izgubljene porodice ne prestaje. Pišem ovu priču da podijelim svoju tugu, ali i da pitam – gdje sam pogriješila i ima li nade za nas?
Moje ime je Lejla. Odrasla sam u Sarajevu, boreći se s rijetkom bolešću i još težom šutnjom u vlastitoj obitelji. Ovo je priča o tome kako sam naučila tražiti svjetlo kad ga nitko drugi nije vidio.
Moje djetinjstvo obilježila je bol odbacivanja i stalne promjene domova. Kroz godine sam se borio s osjećajem da nikome ne pripadam, sve dok nisam upoznao obitelj koja je odlučila boriti se za mene. Ovo je priča o strahu, nadi i putu prema povjerenju u ljubav koja ne traži ništa zauzvrat.
Moje ime je Amra i nikada neću zaboraviti trenutak kada je moja kćerka Lejla prestala disati. U toj bolničkoj sobi, između zvuka monitora i šapata doktora, molila sam se kao nikada prije. Ono što se dogodilo nakon toga promijenilo je moju obitelj zauvijek.
Zovem se Emina i rođena sam slijepa u sarajevskoj obitelji gdje je ugled bio važniji od ljubavi. Otac me, da bi se riješio ‘tereta’, udaje za prosjaka Mehmeda, ali ono što slijedi mijenja živote svih nas. Ovo je priča o boli, sramu, nadi i snazi koja se rađa tamo gdje je nitko ne očekuje.
Moje ime je Lejla i odrasla sam u sjeni očeve čaše i majčine tišine, u stanu na četvrtom spratu sivog bloka u Tuzli. Ova priča je moj pokušaj da shvatim kako sam preživjela godine boli, srama i borbe za ljubav koju sam uvijek tražila, ali rijetko nalazila. Pišem ovo da bih možda pronašla odgovore, ili barem olakšala teret koji nosim.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti trenutak kad je mama zaboravila moje ime. U toj tišini, dok su se sjećanja gasila, molitva je postala naša jedina nada. Ovo je priča o tome kako smo kroz vjeru i zajedništvo pronašli snagu kad su uspomene nestajale.
Jednog hladnog prosinačkog jutra, dok sam drhtala na pragu svoje kuće u Travniku, pronašla sam omotnicu koja mi je promijenila život. U trenutku kada sam bila na rubu očaja zbog bolesti sina i obiteljskih sukoba, netko mi je pružio nadu i podsjetio me da još uvijek postoje dobri ljudi. Ovo je priča o borbi za dostojanstvo, obiteljskim nesuglasicama i malim čudima koja nas drže na životu.
Moja kćerka Lana bila je svjetlo mog života, ali sudbina nam je okrutno oduzela sve snove koje smo zajedno gradile. Nakon tragične nesreće, pronašla sam njeno pismo koje mi je dalo snagu da nastavim dalje. Ovo je priča o boli, oprostu i traženju nade u najmračnijim trenucima.
Zovem se Dario i nakon što me supruga napustila, ostao sam sam s dvojicom sinova. Svakodnevno se borim s umorom, osjećajem krivnje i neizvjesnošću, ali jedno neočekivano pismo donosi tračak nade u naš život. Ovo je priča o borbi, ljubavi i snazi koju otkrijemo tek kad nemamo izbora.
