Stajala sam pred vratima svoje kuće u Mostaru dok je moj rođeni brat pokušavao dokazati da sam ja uljez u vlastitom životu. Izgubila sam osjećaj sigurnosti, vjeru u zajedničku budućnost i ljude za koje sam mislila da će me čuvati. Ovo je priča o tome kako sam između oprosta i borbe morala odlučiti hoću li sačuvati mir ili sebe.
Stajala sam nervozno na tramvajskom stajalištu kada me Nikodem zamolio za sitniš, a taj susret me nepovratno promijenio. Otkrila sam njegovu priču, prošlost i bol koju društvo često ignorira, a suočavanje s njegovom sudbinom natjeralo me da preispitam vlastite predrasude. Ovo je dan kada sam naučila kako se život može okrenuti protiv nas, bez upozorenja.
U ovoj priči, ja sam Lejla, djevojka iz Sarajeva koja je mislila da je pronašla svoju srodnu dušu u Dini iz Mostara. Naša ljubav je bila snažna, ali život je imao druge planove za nas. Kroz bolne trenutke, izdaje i teške odluke, naučila sam koliko je sudbina nepredvidiva i koliko nas može promijeniti.
Preselila sam se iz Mostara u Zagreb zbog studija, uvjerena da ću tamo pronaći svoj mir i sreću. Udaljenost od obitelji činila mi se kao nužno zlo, ali jedan neočekivani događaj natjerao me da preispitam sve što sam mislila o bliskosti i udaljenosti. Tek tada sam shvatila koliko su obiteljske veze komplicirane i koliko nam ponekad udaljenost može biti spas.
Moje djetinjstvo bilo je ispunjeno strahom, šaptom i tišinom koja boli. Odrasla sam u sjeni očeve ruke i majčine šutnje, boreći se da pronađem snagu za oprost. Danas, nakon svega, pitam se – može li se ikada zaboraviti ono što nas je slomilo?
Moje djetinjstvo obilježila je nasilna tišina, lom stakla i vrisak koji para noć. Odrasla sam u sjeni očeve ruke i majčine šutnje, boreći se da pronađem snagu za oprost. Danas, nakon svega, pitam se – može li se ikada zaboraviti ono što nas je slomilo?