Preselila sam se iz Mostara u Zagreb zbog studija, uvjerena da ću tamo pronaći svoj mir i sreću. Udaljenost od obitelji činila mi se kao nužno zlo, ali jedan neočekivani događaj natjerao me da preispitam sve što sam mislila o bliskosti i udaljenosti. Tek tada sam shvatila koliko su obiteljske veze komplicirane i koliko nam ponekad udaljenost može biti spas.
Moje djetinjstvo bilo je ispunjeno strahom, šaptom i tišinom koja boli. Odrasla sam u sjeni očeve ruke i majčine šutnje, boreći se da pronađem snagu za oprost. Danas, nakon svega, pitam se – može li se ikada zaboraviti ono što nas je slomilo?
Moje djetinjstvo obilježila je nasilna tišina, lom stakla i vrisak koji para noć. Odrasla sam u sjeni očeve ruke i majčine šutnje, boreći se da pronađem snagu za oprost. Danas, nakon svega, pitam se – može li se ikada zaboraviti ono što nas je slomilo?
